Explore
Also Available in:
This article is from
Journal of Creation 27(1):78–84, April 2013

Browse our latest digital issue Subscribe

Protiv revizionizma - 2. dio: Ernst Haeckel i njegov trostruki drvorez

napisao
preveo Mladen Čirjak

Ernst Haeckel je dobro poznat po falsificiranju embrija u tailbud stadiju razvoja. Tu je još i raniji problem kada je Haeckel neopravdano tiskao jedan te isti drvorez tri puta, navodeći da te tri ilustracije predstavljaju različite životinje, dok je zaključke izvodio iz (umjetno stvorenih) sličnosti. Jedan povjesničar ozbiljno pokušava opravdati Haeckel-a, no daljnja analiza pokazuje da je Haeckel-ova obmana čak i gora no što se prethodno mislilo.

Ernst Haeckel (1834–1919) je bio kontroverzan njemački znanstvenik s kvalifikacijama zoologa i doktora medicine, te je posebice imao strast prema morskoj biologiji. Više od stoljeća, Haeckel je bio pod povećalom kako evolucionista tako i ne-evolucionista. Godine 1997, bijes spram Haeckel-a dobio je nov zamah pošto je tim embriologa objavio fotografije stvarnih embrija kralježnjaka u tzv. 'tailbud' stadiju razvoja embrija. One su prikazivale velike razlike između prikaza koje je Haeckel propagirao javnosti svojim popularnim knjigama o evoluciji i predavanjima, te stvarnosti.1 Kreacionisti2, te iskreni ili informirani evolucionisti3 su bili bijesni, a Haeckel-ov je ugled opravdano postao još niži no ranije.

6984-fig1-sm
Slika 1. Zloglasni trostruki drvorez u Haeckel-ovoj knjizi Natürliche Schöpfungsgeschichte (1868). Haeckel je istim drvorezom predstavio psa, pile i kornjaču.

Godine 2008., međutim, Robert John Richards, ugledni povjesničar pri University of Chicago, načinio je ozbiljan pokušaj rehabilitiranja Ernst-a Haeckel-a.4,5,6 U Protiv revizionizma 1. dio,7 opovrgli smo Richards-ov pokušaj obrane Haeckel-a od optužbi za prevaru ili namjerno iskrivljavanje u vezi s tim embrijima u tailbud stadiju. Ipak, iako su te stvari od primarne važnosti, one niti približno nisu jedini takvi primjeri koje trebamo razmotriti. U ovom članku, govorit ćemo o još jednom problemu koji dovodi u pitanje Haeckel-ovo poštenje kao znanstvenika i koji je također stvorio kontroverzu oko Haeckel-a za njegova života.

Uvod u ‘problem drvoreza’

Jedna od prvih nevolja u Haeckel-ovoj karijeri veže se za ilustracije u prvom izdanju (1868) onoga što će postati njegova široko popularna knjiga Natürliche Schöpfungsgeschichte.8 Kada je švicarski zoolog, stručnjak za anatomiju i paleontolog Ludwig Rütimeyer pregledao knjigu 1868,9 primijetio je da je Haeckel upotrijebio isti drvorez kao bi otisnuo ilustracije embrija triju (prilično) različitih tipova životinja. Moramo naglasiti da je problem također i u tome što je Haeckel pokušao izvući zaključke na osnovu tih umjetno stvorenih sličnosti. U ovom slučaju, Haeckel-ove ilustracije trebale su prikazivati embrije psa, pileta i kornjače u onome što je Haeckel nazvao stadij sandale (slika 1).

‘Stadij-sandale’ je stari naziv za neurula embrij.10 To je faza kada započinje neurulacija, tj. nastaje neuralna ploča, zatim se stvara neuralna cijev, prethodnik mozga i središnjeg živčanog sustava. Također je važno napomenuti da su ti embriji općenito u ranijoj fazi od onih uobičajenih Haeckel-ovih embrija koje ponekad nalazimo u raznim modernim udžbenicima. Sve je to uzrokovalo veliko (i opravdano) negodovanje i kritiku kao neznanstveno i obmanjujuće. Rütimeyer je bio tek prvi od mnogih koji su prema Haeckel-u uputili pritužbe. Naravno, Robert Richards obrani Haeckel-a protiv kritičara u ovom zasebnom slučaju posvećuje značajno vrijeme i prostor

Osnova tvrdnji

Prvo ćemo se pozabaviti osnovnom tvrdnjama vezanim za ove drvoreze u Richards-ovom radu (2008) Haeckel’s Embryos: fraud not proven. Gdje prostor to dopusti, osvrnuti ćemo se na tvrdnje u njegovoj knjizi imena The Tragic Sense of Life: Ernst Haeckel and the Struggle Over. U ovom radu, Richarda čitateljima kaže:

“U prvom izdanju (1868) njegove široko popularne knjige Natürliche Schöpfungsgeschichte (Prirodna Povijest Stvaranja) on je koristio isti drvorez tri puta kako bi predstavio početni oblik embrija psa, pileta i kornjače. Kada je to primijetio (Rütimeyer 1868), Haeckel se branio tvrdnjom kako nije moguće razaznati te kralježnjake u toj veoma ranoj fazi [sic]; a s obzirom na opremu tog vremena, to je bilo istina. Ipak je prepoznao da je veoma pogriješio i ispravio tekst u idućem izdanju dvije godine kasnije.”11

Oprema ‘tog vremena’

Kao što je gore navedeno, Richards tvrdi da ne bi bilo moguće vidjeti razlike između tih embrija u neurulaciji zbog opreme tog vremena. On je ponovio ovu tvrdnju manje izravno u svojoj knjizi: "u tim vrlo ranim fazama morfologija viših kralježnjaka čini se u biti ista, barem kada je gledana opremom sredine devetnaestog stoljeća".12 Ova tvrdnja je iskreno zapanjujuća - iz nekoliko razloga, i pokazat ćemo zašto je to u konačnici pogrešno.

Kratka povijest mikroskopa u prvoj polovini 19. stoljeća13

Mikroskop i optičke metode ili oprema prošle su kroz zapanjujući razvoj i poboljšanja tijekom viktorijanskog doba. To je značilo da je sada bilo moguće jasno vidjeti mikroskopske objekte i da ih je bilo moguće razaznati pod mikroskopom, dok su prije toga, takvi objekti bili zamućeni, a slike su bile okružene obojenim ‘rubovima’. Zaista, do 1830. godine, postalo je moguće načiniti leće u kojima je ta kromatska aberacija uvelike ispravljena. Objekti promatrani pod mikroskopom također su korigirani vezano za sferičnu aberaciju, zahvaljujući radu koji je načinio Joseph Jackson Lister (1786–1869).14

Kao rezultat vrlo jasnih slika, složenih mikroskopa, mikroskopsko proučavanje tkiva biljaka i životinja sada se počelo snažno razvijati. Instrumenti 1830-ih i 1840-ih bili su superiorni onim ranijim, te su tada postizali maksimalnu rezoluciju od oko 1 μm. (Tu je karakteristiku postigao Pieter H. van Cittert,15 koristeći Nobert testnu ploču.16) To je manje od mnogih staničnih komponenti eukariota – jezgre, vakuola, debljine stijenke, nekih mitohondrija – a kamoli cijele stanice.

Važan trenutak u povijesti mikroskopije dogodio se kada su se srela 17-orica 3. rujna 1839. Kao rezultat tog susreta, nastalo je društvo ‘Microscopic Society of London’, koje je uskoro doseglo115 članova, a slavni anti-darvinist, stručnjak na polju anatomije i paleontolog Richard Owen (1804–1892) bio je prvi predsjednik. Društvo je kasnije primilo Kraljevsku povelju i postalo poznato kao Royal Microscopical Society. To je pružilo veliku inicijativu proizvođačima instrumenata za razvoj bolje opreme. Od tada pa nadalje, mikroskop je, radom više proizvođača u nekoliko zemalja, prošao kroz više unapređenja.

Suprotnosti drugim tvrdnjama samog Richards-a

U ranijem eseju o Ernst Haeckel-u iz 2004. godine, Richards kaže slijedeće vezano za mladog Haeckel-a kao studenta medicine u Würzburg-u, pod Albert von Kölliker-om (1817–1905), stručnjakom za anatomiju i fiziologiju iz Švicarske:

“Kölliker je podučavao histologiju, te Haeckel-a uveo u ono što će uskoro postati užitak …
“Pod tutorstvom Kölliker-a, on [Haeckel] je zavolio precizan rad u histologiji, posebice stoga što je bio talentiran za rad na mikroskopu. Mogao je istodobno jednim okom gledati kroz leću mikroskopa, a drugim crtati detalje malenih struktura tkiva. ‘Vivant cellulae! Vivat Microscopia!’ uzviknuo je svom ocu na Božić 1853.”17

Richards također doslovno ponavlja ove tvrdnje u svojoj knjizi.18 Svakome tko zna da je histologija grana koja proučava mikroskopsku anatomiju stanica i tkiva biljaka i životinja, nameće se očito pitanje: ako su instrumenti i oprema sredine 19. stoljeća navodno bili nedovoljno dobri kako bi se vidjele razlike među već višestaničnim neurula-embrijima, kako je onda, Haeckel-u kao studentu, te njegovim profesorima i predavačima bilo moguće proučavanje histologije? Još više zapanjuje to da Richards tu tvrdnju o instrumentima čini ako bi obranio Haeckel-a, a onda sam otkriva kako je Haeckel bio izrazito talentiran na mikroskopu, te vješt u crtanju onoga što je gledao.

6984-fig2-sm
Slika 2. Dio prikaza XXVIII Haeckel-ove Radiolaria monografije, 1862.22 Ovdje zumiramo brojku 2, primjećujući da je Haeckel obratio pažnju čak i na mnoge fine detalje ovih jednostaničnih organizama, poput spikulama sličnih struktura.

Štoviše, Haeckel-ovo studiranje medicine se odvijalo tijekom 1850-ih, dok su slike zloglasnog trostrukog drvoreza objavljene 1868. također bi se moglo istaknuti da Richards kaže da je Haeckel išao na privatne satove iz rada na mikroskopu kod Franz-a Leydig-a (1821–1908).19 Leydig je otkrio ono što i danas znamo kao Leydig-ove stanice (Richards to ne spominje). One se nalaze u testisima, te igraju važnu ulogu u lučenju hormona androgena. Leydig je otkrio te stanice 1850-ih,20 što je opet mnogo ranije od 1868. godine, vremena za koje Richards navodi da tada nije bilo moguće razlikovati embrije zbog ograničenja instrumenata! Richards dakle pokušava progurati svoje pro-Haeckel-ove argumente na temelju neznanja njegovih čitatelja vezano za povijest mikroskopa i 'instrumenata'.

Haeckel i radiolarije

Ako postoji jedna stvar koja također pokazuje besmislenost tvrdnji da a) instrumenti Haeckel-ova vremena nisu bili dovoljno dobri te, b) da je Haeckel te bio 'aljkav' u pogledu njegovih skica embrija, tada je to Haeckel-ov rad na radiolarijama. To su protozoe (jednostanični eukarioti) koji luče prekrasan egzoskelet. Monografija koja ga je učinila slavnim pojavila se 1862.21,22 O tome nam Richards kaže da:

“… on [Haeckel] je pružio veoma pažljiv opis karakteristika skeleta i mekih dijelova, uključujući izuzetno točne izmjere [naglasak dodan].”23,24

Zaista, ako pogledamo primjerice ilustraciju broj 2 prikaza XXVIII (njegove monografije iz 1862), vidimo da je Haeckel čak ilustrirao fine, strukture protozoa (vidi sliku 2)!

6984-fig3-sm
Slika 3. Haeckel-ova reprodukcija istog drvoreza u kasnijim izdanjima njegove popularne knjige Natürliche Schöpfungsgeschichte.25

Da li se Haeckel zaista popravio?

Richards s ponosom tvrdi da je Haeckel “… ipak shvatio da je veoma pogriješio, te odmah ispravio tekst u idućem izdanju dvije godine kasnije.” No, moramo postaviti pitanje: Da li se zaista fundamentalno popravio, ili je postao 'mudriji' u svojim nastojanjima? Odgovor je na neki način izuzetan: iako on nije ponovio drvorez u tiskanom nizu, on ga je opet koristio u pojedinačnom printu za mnoga izdanja Natürliche Schöpfungsgeschichte (vidi sliku 3). U tekstu tih kasnijih izdanja, Haeckel svojim čitateljima za taj drvorez (koji je sada tiskan samo jednom) kaže:

“Zadebljani disk, ili osnova embrija, brzo uzima izduljen, a potom oblik sličan violini, što je posljedica toga da njegova lijeva i desna stijenka postaju konveksne (sl. 7, str. 349). U ovom stupnju razvoja, u prvom obliku njihova embrija, ne samo sve sisavce, uključujući čovjeka, već sve kralježnjake općenito—ptice, reptile, vodozemce i ribe—uopće nije moguće međusobno razlikovati, ili tek samo na osnovi vrlo nebitnih razlika, poput veličine i razmještaja obloge jaja [naglasak dodan].”25

Haeckel ovu tvrdnju ponavlja opet manje-više nakon svoje ilustracije, kada kaže:

“U ranoj fazi razvoja koje prikazuje slika 7, čini se prilično nemogućim međusobno razlikovati embrije različitih sisavaca, ptica i reptila [naglasak dodan].”26,27

Budimo jasni u vezi onoga što Haeckel zaista govori svojim čitateljima u kasnijim izdanjima: on ne tvrdi samo da kako ovaj drvorez vjerno prikazuje psa, pile i kornjaču na tom stupnju razvoja. Ne, on sada tvrdi u tekstu knjige da svi sisavci, kao i svi kralježnjaci, uključujući ribe i vodozemce u neurula-fazi izgledaju poput tog drvoreza. U principu, to i nije neko poboljšanje; zapravo, to je još i gore! Jedino što drvorez nije tiskan više puta, no ta vizualna prezentacija (drvorez) je sada razvučena čak i više!

Richards-ove netočne premise i zašto embriji u tim ranim fazama (uključujući neurulaciju) nisu niti približno slični

Ono što zapanjuje nisu samo Haeckel-ove tvrdnje, već i netočne premise na kojima Robert Richards temelji cijelu svoju obranu Haeckel-a i njegovog rada. U svojoj knjizi, Richards kaže:

“… osim po veličini jajašaca ili embrija, u tim vrlo ranim fazama morfologija viših kralježnjaka u osnovi jednako izgleda, barem kada se promatra opremom sredine devetnaestog stoljeća.”12

U istom ulomku, navodna sličnost u ranim fazama razvoja embrija navodi se kao činjenica:

“…s obzirom na činjenice popularne prezentacije [evolucije] i činjenice da se embriji u tim ranim fazama ne mogu međusobno razlikovati [naglasak dodan]”.

Zatim, u slijedećem poglavlju koje je posvećeno obrani Haeckel-a od kritičara, Richards nam ponovno kaže:

“… [s obzirom na] činjenicu da su morfološke strukture jaja i ranih embrija kralježnjaka međusobno gotovo nerazlučive… .”28

Dakle, sam Richards vjeruje da su embriji gotovo identični ili da ih nije moguće međusobno razlikovati. Ipak, ništa ne bi moglo biti dalje od istine! Da se Richards potrudio proučiti osnove komparativne embriologije, shvatio bi da različite grupe životinja pokazuju različite obrasce razvoja, počevši od najranijih faza.

Čak bi i studenti zoologije ili biologije, koji slušali embriologiju, tipično proučavali, na primjerima oko četiri grupe životinja, stvari poput diobe i blastulacije embrija, gastrulacije i neurulacije.

Uzmite kao primjer samo diobu i blastulaciju, gdje oplođeno jajašce, zigota, počinje staničnu diobu (i u nekim slučajevima formira šuplju loptu, blastulu). Kod vrste Branchiostoma, zamjećujemo jednako holoblastično brazdanje; kod vodozemaca, vidimo nejednako holoblastično brazdanje. Kod reptila i ptica, zamjetan je diskoidalan uzorak, a u većine sisavaca, i posebice kod ljudi, nailazimo na rotacijsko brazdanje,29 koje dovodi do trofoblastičnog uzorka.30

6984-fig4-sm
Slika 4. Dva primjera životinja koji jasno razbijaju vizualni — uzeto iz stare literature. A) Obična žaba (Rana).50 B) Riba dvodihalica, Australia/Queensland (Neoceratodus)35 u relevantnim fazama razvoja.

Ti različiti obrasci također čine te embrije vizualno različitima – zaista, studenti moraju biti u stanju identificirati te embrije (temeljem njihovih razlika) u laboratoriju, a maleno povećanje je dostatno. Ti stupnjevi razvoja su još daleko od faze u kojoj embrij prolazi neurulaciju, ipak, razlike su već uočljive. Robert Richards je, dakle, jednostavno u krivu, i koristi netočne ideje kako bi odbio Haeckel-ove kritičare. Ironično, pažljivo čitanje Haeckel-ovog rada općenito otkriva da je Haeckel i sam bio svjestan razlika u ranim fazama poput brazdanja i gastrulacije.31

Vraćajući se na embrije u fazi neurulacije, za koje Haeckel kaže da su u fazi sandale, opet, možemo raditi usporedbe između, primjerice, navedene četiri grupe stvorova i uvidjeti da nisu vizualno iste ili doslovno identične, te da nije točno da ih je 'nemoguće međusobno razlikovati', kao što je navodio Haeckel.32 Možemo i specifično gledati vrste ili rodove, te doći do istog zaključka (vidi snimke33 za više detalja).

Budući da je Haeckel proširio svoj drvorez na sve kralježnjake počevši od drugog izdanja Natürliche Schöpfungsgeschichte i dalje, vrijedno je pogledati primjer ili dva koja u dovoljnoj mjeri razbijaju vizualni obrazac. Vodozemci općenito i žabe34 kao i dvodihalice (Australija,35,36 Južna Amerika i Afrička37) doista se jasno razlikuju od drvoreza kojeg je tiskao Haeckel (vidi sliku 4). To vrijedi za ukupne dojmove koji su dovoljno prepoznatljivi, kao i za finije detalje, na koje je Haeckel obraćao pozornost. Na primjer, na ovom drvorezu, on je obilježio određene primitivne značajke, objašnjavajući ih u naslovu kako slijedi: Fore brain (v), Twixt brain (z), Mid brain (m), Hind brain (h), After brain (n), Spinal marrow (p), Eye-bladder (a), Primitive vertebrae (w), Spinal axis or notochord (d) (vidi sliku 3).38 Zanimljivo, čini se da u vizualnim prikazima nekih od baš tih struktura također nalazimo razlike, ako usporedimo drvorez s ilustracijama drugih životinja, koje su načinili Haeckel-ovi suvremenici. Haeckel-ov drvorez izgleda prikazuje placentalnog sisavca. Nije ga moguće spasiti tvrdeći da nije poznavao te detalje. Doista je obraćao pozornost na njih!

6984-fig5-sm
Slika 5. Embrij pileta u više ili manje istoj fazi kao Haeckel-ov drvorez, iz literature Haeckel-ovog vremena i zemlje. Ovdje možemo jasno vidjeti razvoj srčanih struktura. (Iz Brass-a40).

Još jedna bitna kritika koja se odnosi na izvorni trostruki drvorez i otisak u kasnijim izdanjima jest da embrij pileta u ovoj fazi treba jasno pokazati razvoj srčane komore, kao i druge strukture u najranijim fazama razvoja.39 Još jednom, pronalazimo jasnu demonstraciju tih značajki čak i u Haeckel-ovom vremenu i zemlji. Slika 5 prikazuje ilustraciju embrija pileta iz knjige Arnolda Brassa,40 iz 1882. godine, koji ju je posudio od Haeckel-ova učitelja, Albert-a von Kölliker-a. Ali na Haeckel-ovu drvorezu nema traga srcu, a ne može biti izgovora za izostavljanje tako bitne osobine.

Heterokronija

Postoji još jedan problem koji uništava tvrdnju Haeckel-a i Richards-a da su svi embriji kralježnjaka gotovo identični u ranijim fazama razvoja. To je načelo heterokronije. To je evolucijski pojam koji ukazuje na promjene tijekom vremena ili brzine razvoja specifičnih anatomskih značajki i svojstava u embrija.41,42 To praktično znači zadržavanje određenog parametra (u embrionalnom razvoju) konstantnim u nizu različitih vrsta kralježnjaka (na primjer broj somita ili ždrijelnih lukova ili izgled organa itd.), dok se utvrđuje da će se drugi parametri ili svojstva znatno razlikovati među tim vrstama kralježnjaka.

Doista, poznati rad Richardson-a i suradnika iz 1997. godine koji je također ispustio bombu na Haeckel-ov niz tailbud embrija iz 1874., ima naslov, čiji prvi dio glasi: "U kralježnjaka nema visoko očuvane embrionalne faze ", a heterokronija je također razmatrana u ovom radu.1 Jedan raniji Richardson-ov rad pod nazivom Heterokronija i Filotipsko razdoblje predstavlja još više problema vezano za definiranje bilo koje jasno sačuvane "faze" u kojoj se embriji međusobno vrlo malo razlikuju - jer heterokronija zamagljuje takvu konzervaciju.43 Čini se, iz ovih radova, da je heterokronija pravilo, a nego iznimka. Tako znamo da Haeckel-ove ilustracije i zaključci nisu mogli proizaći iz prirode.

Naravno, postavlja se prirodno pitanje je li sam Haeckel bio svjestan te pojave. Odgovor je "da"! Riječ heterokronija skovao je nitko drugi nego sam Haeckel i koristio ju za opisivanje "iznimaka" njegove teorije rekapitulacije.44 (To je bio jedan od mnogih Haeckel-ovih neologizama, koji uključuju phylum [komentar prevoditelja: podjela u taksonomiji - koljeno], antropogenija, ekologija, matična stanica, protista, filogenija, i ontogenija.) I postoji dobar pokazatelj da je on sam načinio izvorne priloge toj temi! 45

Legitimna schematizacija?

I Haeckel i Richards tvrde da su Haeckel-ove ilustracije embrija jednostavno legitimno "shematizirane" ilustracije. Haeckel izjavljuje (kako navodi Richards):

"Vjerujem da su za didaktičke svrhe jednostavni shematski prikazi (posebice za širu javnost) daleko korisniji i poučniji od ilustracija koje su, koliko je to moguće, vjerne prirodi i vrlo pažljivo izrađene."46

Kasnije u svojoj knjizi, sam Richards potvrđuje ovo stajalište (prvo navodeći pogrešnu premisu da je te embrije gotovo nemoguće međusobno razlikovati):

"… može se činiti razumnim replicirati iste prikaze i upotrijebiti ih kao sredstvo za naglašavanje poruke u popularnom radu namijenjenom neprofesionalnoj publici." 28

Međutim, poznati paleontolog (i anti-kreacionist) Stephen Jay Gould (1941–2002) je došao do upravo suprotnog zaključka o literaturi i ilustracijama za laike. On slične zaključke komentira na sljedeći način:

“Ali priznajem fundamentalizam po tom pitanju. Najmanji kompromis pojednostavljenja pomoću nepreciznosti uništava integritet i postavlja autora na klizavu padinu bez povratka.”47

A što se tiče Haeckel-ovih ilustracija, Gould iznosi sljedeće važne točke:

“Ova se praksa ne može braniti ni u kojem smislu, ali iskrivljavanje tehničkih monografija uzrokuje minimalnu štetu, jer iste rijetko privlače pozornost čitatelja koji nemaju dovoljno stručnog znanja da prepoznaju fabrikacije. "Poboljšane" ilustracije koje se predstavlja kao točne crteže stvaraju mnogo više problema u popularnim knjigama namijenjenim općoj publici kojoj nedostaje stručnost da razdvoje pogrešnu idealizaciju od pravog signala iz prirode.”47

I suprotno onome kako je sam Haeckel razmišljao o tom pitanju, Paul Dombrowski, stručnjak za retoriku, u radu o Haeckel-u ističe na gotovo eufemistički način:

''Iako se popularnoj publici može oprostiti što uživa u tome da vidi stvari onako kako to želi [sic], među pažljivim znanstvenicima veće je zadovoljstvo vidjeti stvari onako kako se one pokazuju empirijski i to prihvatiti.''48

Kako bismo onda odvojili shematsku ilustraciju od izmišljotina? Jedan od razumno jednostavnih kriterija je da ilustracija mora prenijeti istu poruku kao što to i izvorni materijal u prirodi čini, te u tom pogledu predstavljati prirodu što vjernije. Ipak, s Haeckel-ovim ilustracijama istina je suprotna. Izmijenjene ilustracije podržavaju teorije koje izvornici ne podržavaju. Stoga ih nije nerazumno nazivati lažnjacima.

Iskrene vs neiskrene 'greške'

Richards priznaje u svojoj knjizi4 da je Haeckel napravio "pogrešku" s trostrukim otiskom istog drvoreza. Ali ne bez izgovaranja. Pokušava uvjeriti svoje čitatelje da je Haeckel u osnovi napravio samo iskrenu pogrešku, jednostavnu pogrešku u prosudbi, puki lapsus (str. 303, 333-334), te da je svaki znanstvenik u nekom trenutku pogrešno shvatio neke stvari (str. 453). Sam Haeckel je manje-više na isti način zaključio da je napravio "pogrešku" (vidi str. 299 i 302).

Međutim, postoji velika razlika između iskrenih pogrešaka (što se može dogoditi bilo kome) i propagiranja stvari za koje se zna da su pogrešne - usprkos istini ili suprotno dokazima. Da uzmemo jednostavan, hipotetički primjer: osoba koja je slučajno ozlijedila člana obitelji dok čisti pištolj (zbog nepažnje ili bilo čega drugog), na primjer, napravila je ozbiljnu, ali iskrenu pogrešku. Čovjek koji vara svoju ženu ili osoba koja je namjerno pucala u nekoga s namjerom da ubije, zasigurno ne pravi iskrenu pogrešku (iako se njihova djela kasnije mogu smatrati "greškama", ako je zločinac uhvaćen i kažnjen). I prilično je zabavno čitati Haeckel-a i Richards-a koji se referiraju na Wilhelm-a His-a i "mnoge druge 'precizne' sitničavce" (str. 302). Ipak, Haeckel je bio prilično točan kad mu je odgovarao, kao što je to bio slučaj s radiolarijama, na primjer, kao što je i sam Richards istaknuo!

Prethodne točke u ovom članku trebale bi uvjeriti čitatelja da je malo vjerojatno da je Haeckel-ov trostruki otisak drvoreza samo iskrena pogreška. I zašto Haeckel nije tiskao drvorez samo jednom od samog početka, kad je govorio o psu, piletu i kornjači? (Iako bi to i dalje bilo problematično, bilo bi manje napadno). Ne, čini se daleko vjerojatnijim da je Haeckel igrao na sreću kako bi forsirano išao u korist evolucijskoj teoriji. I pri tome je (prikladno) opekao prste.

Zaključak

Iako nisu sve primjedbe protiv Haeckel-a za vrijeme njegova života možda bile valjane, izvorna pritužba o Haeckel-u i njegovom trostruko tiskanom drvorezu zasigurno jest. Sve ukazuje na to da je Haeckel dobro znao što radi. Iako nismo mogli tretirati svaku tvrdnju Richards-a, njegovi pokušaji da spase Haeckel-a počivaju na lažnim pretpostavkama, neznanju o dobrim svjetlosnim mikroskopima Haeckel-ova vremena, kao i nepoznavanju embriologije. Richards također proturječi samom sebi. U ovoj studiji, uglavnom je korištena stara literatura u svrhu vizualne usporedbe embrija - tako da se ne može izreći prigovor da smo Haeckel-a sučelili s "modernim" znanjem.

Nadalje je primjetno da je Richards uglavnom samo uskrsnuo mnoge Haeckel-ove izgovore49 za njegov trostruki tisak drvoreza (ali i ilustracije tailbud faze, o kojoj je bilo govora u I. dijelu) korištene u filozofiranju o "pogrešci" - često pokušavajući prikriti očito. On stoga nije neutralni promatrač koji komentira događaje. Štoviše, u pisanju i filozofiranju o ovom pitanju, čini se da Richards čini grešku kompozicije - obrazlaže i izvodi zaključke o ovoj epizodi kao da se radi o izoliranom slučaju. Međutim, ako uzmemo Haeckel-ovo djelo i uzmemo u obzir cjelokupnu sliku, zaključci su drugačiji - posebice da je ovo još jedna od nekoliko Haeckel-ovih izmišljotina. Moramo konačno doći do zaključka da Ernst Haeckel nije bio pošten znanstvenik, i naposljetku prevarant po tom pitanju.

Zahvale

Autor želi zahvaliti dr. Jonathan-u Sarfati-u i Daniel-u Davidson-u na trudu i doprinosima ovom radu; za njihove korisne prijedloge, dodatke i recenzije.

Preporučene bilješke

  1. Richardson, M.K., Hanken, J., Gooneratne, M.L., Pieau, C., Raynaud, A., Selwood, L. and Wright, G.M., There is no highly conserved embryonic stage in the vertebrates: implications for current theories of evolution and development, Anatomy and Embryology 196(2):91–106, 1997. Natrag na tekst.
  2. Grigg, R., Fraud rediscovered, Creation 20(2):49–51, 1998. Natrag na tekst.
  3. Pennisi, E., Haeckel’s embryos: fraud rediscovered, Science 277(5331):1435, 1997. Return to text. Natrag na tekst.
  4. Richards, R.J., The Tragic Sense of Life: Ernst Haeckel and the Struggle Over Evolutionary Thought, University of Chicago Press, IL, 2008. Natrag na tekst.
  5. Davidson, D., Rehabilitating Haeckel? (review of Richards, ref. 4), J. Creation 25(2): 48–52, 2011. Natrag na tekst.
  6. Richards, R.J., Haeckel’s embryos: fraud not proven, Biology and Philosophy 24:147–154, 2009 | DOI 10.1007/s10539-008-9140-z; Published online: November 2008. Natrag na tekst.
  7. van Niekerk, E., Countering Revisionism part 1: Ernst Haeckel, fraud is proven, J. Creation 25(3):89–95, 2011. Natrag na tekst.
  8. Haeckel, H., Natürliche Schöpfungsgeschichte, G. Reimer, Berlin, 1868. Literal translation of the German title: ‘Natural History of Creation’; English title: The History of Creation, or the development of the Earth and its inhabitants by the action of natural causes: A popular exposition of the doctrine of evolution in general, and that of Darwin, Goethe, and Lamarck in particular, First English edn translated by Prof. Ray Lankester, Fellow of Exeter College, Oxford, 1876. Natrag na tekst.
  9. Rütimeyer, L., Rezension zu Haeckel, Ernst, Natürliche Schöpfungsgeschichte Archiv für Anthropologie (Berlin) 3:301–302, 1868. Natrag na tekst.
  10. Richardson, M .K. and Keuck, G., Haeckel’s ABC of evolution and development, Biol. Rev. 77, 2002 | doi: 10.1017}S1464793102005948, p. 519. Natrag na tekst.
  11. Richards, ref. 6, p. 153 Natrag na tekst.
  12. Richards, ref. 4, p. 243 Natrag na tekst.
  13. Most of the information obtained from: Bradbury, S., The Microscope in Victorian Times; in: The Microscope Past and Present, Pergamon Press, chap. 5, 1968. Natrag na tekst.
  14. Father of Joseph Lister, 1st Baron Lister, (1827–1912), the pioneer of antiseptic surgery. Natrag na tekst.
  15. Co-proposer of the van Cittert–Zernike theorem about distant incoherent light sources. Natrag na tekst.
  16. After Friedrich Adolph Nobert (1806–1881), who developed a machine that could rule very fine parallel lines into glass, down to only 0.11 μm, below the limit of the optical microscope. Natrag na tekst.
  17. Lustig, A., Richards, R.J. and Ruse, M., Darwinian Heresies, Cambridge University Press, 2004. In the essay by Robert J. Richards called, If This Be Heresy: Haeckel’s Conversion to Darwinism, pp. 104–105. Natrag na tekst.
  18. Richards, ref. 4, p. 27, 29. Natrag na tekst.
  19. Richards, ref. 4, p. 30. Natrag na tekst.
  20. biology-online.org/dictionary/Leydig_cell, accessed 27 June 2012. Natrag na tekst.
  21. Take note, this is not his very first work on them, only the first which made him famous. Natrag na tekst.
  22. Haeckel, E., Die Radiolarien (Rhizopodia radiaria), Druck und Verlag von Georg Reimer, Berlin, 1862. Natrag na tekst.
  23. Richards, ref. 4, p. 67. Natrag na tekst.
  24. In order to have gotten the perspective right for his illustrations, Richards points out that Haeckel also often needed to employ potatoes in which he stuck rods. Natrag na tekst.
  25. Haeckel, E., The History of Creation, or the development of the Earth and its inhabitants by the action of natural causes: A popular exposition of the doctrine of evolution in general, and that of Darwin, Goethe, and Lamarck in particular, 4th English edn translated from the 8th German edn by Prof. E. Ray Lankester, D. Appleton & Co. New York, p. 344, 1892. Natrag na tekst.
  26. Haeckel, ref. 25, p. 350. Natrag na tekst.
  27. Da budemo jasni da je i on to tvrdio u drugim izdanjima knjige, ističemo da je ova tvrdnja pronađena, od riječi do riječi, u engleskom izdanju iz 1876., koje je također preveo i Lankester, objavio Henry S. King & Co , London, str. 305, 1876. Natrag na tekst.
  28. Richards, ref. 4, p. 332. Natrag na tekst.
  29. Hickman, C.P., Roberts, L.S., Keen, S.L., Larson, A., I’Anson, H. and Eisenhour, D.J., Integrated Principles of Zoology, 14th edn, McGraw-Hill, New York, p. 167, 2008. Natrag na tekst.
  30. Oberholzer, G., Van Hamburg, H. and Swanepoel, J.H., The Early Embryogenesis of Biparental Chordates, pp. 53–54. This is a set of notes in book form, from which students study embryology at pre-graduate level at a well-known university of South Africa. All three authors are (full) professors at various universities in South Africa. Natrag na tekst.
  31. Richardson and Keuck, ref. 10, p. 507. Note, Richards not only references this source, but was actually asked to check this article before publication! So he is truly without excuse! Natrag na tekst.
  32. Oberholzer et al., ref. 30, pp. 61–68. A relevant visual illustration is found on p. 64. Natrag na tekst.
  33. U opsežnom tekstu: Nelson OE, Comparative Embryology of the Vertebrates, McGraw-Hill, New York, 1953, usporedite sljedeće dijagrame koji su relevantni: Za svitkoglavci Amphioxus, vidi sliku 247 (E), (F) i ( G) na str. 501. Za morskog psa Squalus acanthias vidi sliku 229 (A), (B), (C) i (D) na str. 475. Za pastrvu Salmo fario vidi sliku 211 (G) na str. 440. Za običnu žabu (vrste koje nisu dane, ali vjerojatno rod Rana), vidi sliku 220 (A) na str. 462. Za Necturus maculosus (koji je salamander), vidi sliku 227 (B), (C) i (D). Za običnu kornjaču (vrsta nije navedena) vidi sliku 231 (L), (M), (N) i (O) na str. 479. Za embrij pileta (poput roda Gallus, koji također uključuje domaću kokoš), vidi sliku 232 (A), (I) i (J) na str. 480, kao i slika 233 (A) i (B) na str. 481. Placentalni sisavci: za svinje, vidi sliku 242 (A), (B), (D), (E) i (F) na str. 496. Za čovjeka vidi sliku 245 (A) na str. 499. Bilo bi dobro dobiti više slika procesa neurulacije za ljude. Natrag na tekst.
  34. See again, Nelson, ref. 33, figure 220 (A) on p. 462, as well as figure 219 (A) on p. 460. Natrag na tekst.
  35. Keibel, F. (Ed.), Nomentafeln zur Entwicklungsgeschichte der Wirbelthiere, vol. 3 (Ceratodus fosterei), Verlag von Gustav Fischer, Jena, 1901. Plate I, just after p. 38. Natrag na tekst.
  36. Semon, R., In The Australian Bush And On The Coast Of The Coral Sea, Macmillan and Co., London, p. 99, 1899. This work also gives a plate of the embryology of the Australian lungfish, though less detailed than the Keibel work in the previous reference. Ironically, Semon was a student of Haeckel’s, and he dedicated this book to his master. Natrag na tekst.
  37. Keibel, F. (Ed.), Nomentafeln zur Entwicklungsgeschichte der Wirbelthiere, vol. 10 (Lepidosiren paradoxa & Protopterus annectens), Verlag von Gustav Fischer, Jena, 1909. Plates I and II, respectively. Natrag na tekst.
  38. Haeckel, E., The History of Creation, 4th English edn, translated (from the 8th German edn) by Lankester, E.R., D. Appleton & Co, New York, p. 349, 1892; caption to figure 7. Uočite, u samom opisu, Haeckel je rekao da se ilustracija odnosi na sisavca ili na pticu. Ali u glavnom tekstu jasno je rekao da se odnosi na sve kralježnjake. Natrag na tekst.
  39. Carlson, B.M., Patten’s Foundations of Embryology, 4th edn, McGraw-Hill, New York, 1981; p. 566—see figure A-24. Return to text. Natrag na tekst.
  40. Brass, A., Abriss der Zoologie für Studirende, Ärzte und Lehrer, Wilhelm Engelmann, Leipzig, p. 282, 1882. Natrag na tekst.
  41. Hickman et al., ref. 29, p. 857. Natrag na tekst.
  42. “Heterochrony” at: dictionary.reference.com/browse/heterochrony, accessed 5 January 2013. Natrag na tekst.
  43. Richardson, M.K., Heterochrony and the Phylotypic Period, Developmental Biology 172:412–421, 1995. Natrag na tekst.
  44. Hickman et al., ref. 29, pp. 116–117. Natrag na tekst.
  45. Richardson and Keuck, ref. 31, p. 504. Natrag na tekst.
  46. Richards, ref. 4, p. 299. Natrag na tekst.
  47. Gould, S.J., Abscheulich! (Atrocious!), Natural History 109(2), March 2000. Natrag na tekst.
  48. Dombrowsky, P., Ernst Haeckel’s Controversial Visual Rhetoric, Technical Communication Quarterly 12(3):318, Summer 2003. Natrag na tekst.
  49. Na primjer, pogledajte što je Haeckel napisao u The Evolution of Man, sv. I, D. Appleton & Co., New York, str. Xxxiv – xxxvi, 1897: “Međutim, smatram da su dijagrami mnogo poučniji od takvih [točnih i tehnički ispravnih] prikaza, osobito u popularno-znanstvenim radovima. Svaki jednostavan dijagramski prikaz daje samo ona bitna obilježja koja nastoji objasniti i izostavlja sve one nebitne pojedinosti koje u gotovim, točnim prikazima, općenito više zbunjuju nego objašnjavaju.'' Uočite, u ovom engleskom prijevodu, koristi se riječ “diagrammatic”, dok se u izvornom njemačkom jeziku koristi “schematischen”, što je Richards ispravno preveo kao “shematski”. Što se tiče izostavljanja navodno nebitnih detalja, Daniel Davidson, u ref. 5 (str. 50) je primijetio kako je Richards razmišljao: da je (i jest) standardna praksa da se uklone osebujna obilježja i oznake pojedinog embrija kako bi se proizveo standardizirani prikaz. Međutim, neke od stvari koje je Haeckel izostavio, kao što su ispupčenja srca, uopće nisu nebitne, a njegovi embrioni neurule (kao i njegovi embriji u tailbud stadiju, opisani u dijelu I) daju čitatelju sveukupnu usporedbu. Čini se da je Haeckel prikladno izostavio značajke koje remete vizualnu sličnost. Natrag na tekst.
  50. From mk-richardson.com, accessed 14 January 2013. Natrag na tekst.