Also Available in:

Staljin: od dječaka iz crkvenog zbora do komunističkog mesara

Ovaj članak temelji se na nedavnome životopisu mladoga Josifa Staljina.1

napisao
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: Creation 31(1):52–54, prosinac 2008
wikipedia.orgYoung Stalin

Svećenik pripravnik, revolucionarni pljačkaš banaka i ubojiti diktator Josif Staljin započeo je život kao Iosif Vissarionovich Djugashvili [Josif Visarionovič Staljin] [Iosif Besarion Džugašvili] (ruskim pismom: Ио́сиф Виссарио́нович Джугашви́ли). Rođen je u Goriju, Gruzija, u Ruskom Carstvu 1878. godine.1,2 Ime kojim ga je majka zvala od milja bilo je ‘Soso’, umanjenica od ‘Josif’. Sâm je koristio mnoga imena tijekom svoga kasnijeg tajnog života, ali 1913. godine usvojio je ime Staljin (Ста́лин), što znači ‘čovjek od čelika’ (rus. stal’ сталь = čelik).

Uvod u nasilje

Njegov otac Vissiaron, ili Beso, bio je nasilni alkoholičar koji je tukao sina i za najmanji povod. Jednom je bacio Sosoa na pod toliko snažno da je danima bilo krvi u dječakovoj mokraći. Soso se užasavao pijanog Besoa. Jedan je prijatelj napisao: ‘Nezasluženo premlaćivanje učinilo je dječaka jednako tvrdim i bez srca kakav je bio i sâm otac’, i tako je upravo preko oca ‘naučio mrziti ljude’.3

Godine1888., u dobi od 10 godina, Soso je bio jedan od 150 dječaka upisanih u izvrsnu crkvenu školu u Goriju. Njegova majka željela je da postane biskup, ali u školu su primali samo djecu svećenika. Svećenik je riješio taj problem izjavivši da je Sosov otac bio đakon. Soso se isticao u tri glavne discipline u Goriju: građanskim nemirima, turnirima u hrvanju za sve uzraste, i sukobljavanju školskih bandi.

Dječak crkvenog zbora koji je čitao Psalme, Darwina i Marxa

Mladi Soso imao je prekrasan pjevački glas, upotpunjen sjajnim stilom nastupa. Pjevao je u crkvenome zboru i često bio angažiran pjevati na svadbama, što je i činio s propovjedaonice, noseći svoju stolu. U svojim mlađim godinama bio je toliko pobožan da bi rijetko propustio misu. Školski kolega, A. Chelidze, sjeća se: ‘On nije samo vršio obrede, nego nas je uvijek podsjećao i na njihov značaj.’ Bio je najbolji čitač Psalama u crkvi. Crkvena škola darovala mu je Davidovu knjigu Psalama s natpisom ‘Josifu Džugašviliju… za odličan napredak, vladanje i izvrsno recitiranje i pjevanje Psaltira.’4

Strastveni čitatelj, [Staljin] nabavio je primjerak Darwinovog Podrijetla vrsta kad mu je bilo oko 13 godina.

Strastveni čitatelj, Soso nabavio je primjerak Darwinovog Podrijetla vrsta, kad mu je bilo oko 13 godina.5 Jednoga dana, on i prijatelji raspravljali su o nepravdi postojanja bogatih i siromašnih. Soso ih je sve zapanjio rekavši: ‘Bog nije nepravedan, on zapravo ne postoji. Prevareni smo. Ako bi postojao Bog, on bi učinio svijet pravednijim. Posudit ću vam jednu knjigu i vidjet ćete.’ Izradio je primjerak Darwinove knjige.6

U dobi od 15 godina, Soso, sada izvanredan student, dobio je stipendiju za svećeničkog pripravnika u Gruzijskome pravoslavnom sjemeništu u Tiflisu (Tbilisiju), smatranim najboljom religijskom obrazovnom ustanovom u južnome Ruskom Carstvu. Međutim, prema kolegi revolucionaru (i kasnijem neprijatelju) Trockome, bogoslovije Carstva bila su ‘zloglasna zbog barbarskim običajima, srednjovjekovne pedagogije i zakona šake.’ Onaj na Tiflisu dobio je nadimak Vreća kamenja. ‘Svi poroci zabranjeni Svetim pismom cvjetali su u ovome leglu pobožnosti.’7,8

Biograf Montefiore komentira: ‘Sjemenište je imalo polučiti jedinstveno postignuće snabdijevanja Ruske revolucije nekim od njenih najnemilosrdnijih radikala.’ Jedan od Staljinovih učenika napisao je: ‘Nijedna sekularna škola nije stvorila toliko ateista kao Tiflisovo sjemenište.’7

Soso je razvio žeđ za spisima revolucionara, kao što su Victor Hugo, Emile Zola, Marx i Engels, sve autori čije je knjige bogoslovija zabranila. Činilo se da je veći dio svoga vremena posvetio čitanju zabranjenih knjiga i bivanjem zatočenim u kaznionici jer je tako radio. Tome je glavni uzrok bilo osvećivanje jednoga od učitelja kojeg je Soso zvao ‘Crna mrlja’, što je špijunirao Sosoa i redovito pretraživao njegov imutak. Crna mrlja učio je mladoga Staljina upravo represivnoj taktici - ‘nadzoru, špijuniranju, invaziji na unutarnji život, kršenju osjećaja’, Staljinovim riječima - kako bi se razvio u vlastitoj Sovjetskoj policijskoj državi.9

U svojoj petoj godini, na kraju semestra, Soso se nije uspio vratiti. Časopis bogoslovije izvijestio je kako se proglasio ateistom, a u svibnju 1899. jednostavno je napomenuto da je bio ‘izbačen … zbog nepojavljivanja na ispitima’.

Revolucionar, boljševik, i pljačkaš banaka

Wikimedia commons/Eureka287

Soso je sada postao ulični borac, vođa bandi i profesionalni revolucionar protiv Ruske monarhije. Godine 1903. pridružio se Boljševičkoj stranci10 i specijalizirao za pljačke banaka te iznuđivanje kako bi financirao boljševičke aktivnosti. Godine 1907. na gradskome trgu u Tiflisu organizirao je oružanu zasjedu rizničara koji je prevozio rublje u mjesnu Carsku banku, što bi u današnjoj neto-vrijednosti iznosilo oko 3,4 milijuna američkih dolara za boljševike.11 Korišteno je deset bombi. Ubijeno je četrdeset ljudi. Navodi se kako je Lenjin tada rekao da je to ‘upravo vrsta osobe kakvu trebam’.

Godine 1913., Soso je promijenio ime u Staljin. Iako je više puta bivao uhićenim i zatvaranim, često je bježao, ali potom je protjeran u Sibir do 1917. Nakon Revolucije te godine protiv cara Nikole II., brzo se uzdigao iz redova Komunističke partije. Nakon Lenjinove smrti 1924. godine, ubrzano je svrgavao suparnike i postao vrhovni vođa Sovjetskog Saveza.

Poklonici su ga zvali ‘nada za budućnost radnika i seljaka svijeta’. Međutim, zapljena žita i druge hrane sovjetskim vlastima po Staljinovoj naredbi pridonijela je gladovanju koje je do 1937. dovela do smrti nekoliko milijuna sovjetskih seljaka.

Masovni ubojica

Krajem tridesetih godina prošloga stoljeća Staljin je učvrstio apsolutnu vlast za sebe kroz nekoliko kampanja poznatih kao Velika čistka ili Veliki teror, kako bi se riješio svih svojih političkih protivnika i svih za koje je sumnjao da bi mogli ugroziti njegov položaj. Doslovno je provodio ‘pogodnost smrti kao najjednostavnije i najučinkovitije političko sredstvo’.12

Oni pročišćeni bili su članovi Komunističke partije (i protivnici i bivši drugovi), Crvene armije, i doista iz svakoga segmenta društva, uključujući više od 100.000 svećenika, redovnika i redovnica Ruske pravoslavne crkve.13 Montefiore navodi: ‘Tijekom 1937.-38. godine oko milijun i pol ljudi je strijeljano. Staljin je osobno potpisao popise za usmrćivanje gotovo 39.000 ljudi, od kojih su mnogi bili stari poznanici.’14

Nakon Staljinove smrti, Nikita Hruščov iznikao je kao vođa Sovjetskog Saveza. Godine 1956., u govoru na 20. Kongresu stranke slavno je osudio Staljinove zločine. Izjavio je da su čistke ‘dovele do neizmjerne štete za zemlju’ te da su ‘mnoge žrtve nevine i osuđene na temelju lažnih priznanja izvlačenih mučenjem.’15

Godine 1991. sovjetski pismohrani postali su dostupni javnosti. Ti podaci bilježe da je oko 800.000 zarobljenika pogubljeno (bilo zbog političkih ili kaznenih prekršaja) pod Staljinom, dok je oko 1,7 milijuna umrlo u Gulagu (kazneno-radni logori16) a oko 389.000 umrlo je tijekom ‘etničkoga čišćenja’ raznih skupina u ‘unutarnjem progonstvu’ u središnjoj Aziji i Sibiru prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata. Većina povjesničara smatra ove brojke preniskima. Montefiore navodi: ‘Možda je 20 milijuna ubijeno; 28 milijuna deportirano, od kojih je 18 milijuna robijalo u Gulazma.’17

Zašto?

Kako i zašto je dječak iz crkvenoga zbora - svećenički pripravnik postao jedan od najvećih masovnih ubojica u povijesti,18 jedan od onih kojima se ubojstvo milijuna ljudi nije razlikovalo od košenja trave?

Nesumnjivo, veliki dio odgovora seže od čitanja Darwina u osjetljivoj dobi od 13 godina. To mu je pružilo ‘opravdanje’ što mu je bilo potrebno da odbaci pojam Boga i time autoritet Biblije u svome životu.

Istodobno mu je utrlo put za prihvaćanje Marxova ateističkog revolucionizma, i ukloni svaku suzdržanost što je možda imao pred smaknućima svojih protivnika, odnosno nemilosrdnim uklanjanjem ‘nepodobnih’; možda, u procesu, iskalivši nesvjesno osvetu za boli što su mu bile nanesene u djetinjstvu.

Sjemenište koje je pohađao očito nije imalo adekvatan odgovor na njegove tvrdnje o ateizmu. I koju god istinu podučavalo, nekršćansko ponašanje njegovih učitelja nije tome pomoglo. Tada je, odbacujući Boga i Njegovu Riječ, mladi Staljin ispunio duhovnu prazninu svoga bića mislima i vjerovanjima revolucionara. Ostalo je povijest.

Epilog

Pa, ne baš sve. Ima još jedno poglavlje. Biblija kaže: ‘… ljudima je određeno samo jednom umrijeti, i potom dolazi Sud’ (Poslanica Hebrejima 9:27); ‘svi koji počivaju u grobovima … izići će iz njih; … koji su činili zlo, na uskrsnuće prokletstva (ili: na propast)’ (Evanđelje po Ivanu 5:28–29).

Marx i Darwin

Karl Marx

wikipedia.org

Karl Marx (desno) pročitao je Darwinovo Podrijetlo vrsta ubrzo nakon njegova objavljivanja 1859. godine u Engleskoj. Djelo je pružilo ono što je Marx vjerovao da je znanstvena osnova za negiranje stvaranja i, u širem smislu, za nijekanje Boga. Odmah je bio uvjeren da podržava njegov svjetonazor kako se glavna ‘borba za preživljavanje’ među ljudima odvijala između društvenih klasa (klase su slične vrstama). Godine 1861. napisao je svom prijatelju Ferdinandu Lassalleu: ‘Darwinovo je djelo od najviše važnosti i služi mome cilju u smislu pružanja temelja prirodnim znanostima po pitanju borbe klasa kroz povijest..’1

Karl Marx je 1873. Darwinu poslao primjerak vlastite knjige Das Kapital [Kapital] koju je osobno potpisao. Evolucionist i marksist s Harvarda, pokojni Stephen Jay Gould, to potvrđuje izvještavanjem kako je vidio taj svezak (u Darwinovoj biblioteci u Down Houseu), u kojem se Marx naziva Darwinovim ‘iskrenim štovateljem’. Darwin je odgovorio uljudnim pismom ‘hvala’, ali očigledno nikada nije pročitao knjigu, jer je većina stranica bila neotvorena.2

Međutim, urbani je mit da je Marx svoju knjigu želio posvetiti Darwinu. Umjesto toga, zahtjev za posvetu stigao je od ljubavnika Marxove kćeri Edwarda Avelinga.3

Preporučene bilješke

  1. Wikipedia en.wikipedia.org/wiki/Evolutionary_theory_and_the_political_left, 13 November 2007.
  2. Gould, S.J., Ever Since Darwin: Reflections in Natural History, Penguin Books, Middlesex, England, p. 26, 1977. Books in those days were sent with many pages joined from printing on larger sheets; it was left to the reader to cut them. Gould added: ‘Darwin was no devotee of the German language.’
  3. Email from Richard Weikart of the Department of History, California State University, Stanislaus, to Jerry Bergman, 14 June 2004.

Preporučene bilješke

  1. Ovaj članak temeljen je na novome Staljinovu životopisu od Simon Sebag Montefiore, Young Stalin, Weidenfeld & Nicolson, London, 2007. Natrag na tekst.
  2. Dok je bio mladić, Staljin je općenito koristio nadnevak 6. prosinca 1878. kao svoj rođendan. Godine 1913., prijatelj policijskoga službenika iz Gorija pomogao mu je izbjeći vojnu službu promjenom ovoga na 21. prosinca 1879. Godine 1925., Staljin je naredio svome sekretaru, Tovstukhai, formalizirati ovaj kasniji nadnevak. Izvor: referenca 1, str. 18 i 70 bilješka. Natrag na tekst.
  3. Josef Iremashvili, referenca 1, str. 23. Natrag na tekst.
  4. Referenca 1, str. 35. Natrag na tekst.
  5. Darwinovo Origin of Species bilo je prevedeno na ruski godine 1865. Natrag na tekst.
  6. Referenca 1, str. 40. Natrag na tekst.
  7. Referenca 1, str. 46. Natrag na tekst.
  8. Također vidjeti B. Woolley, Veza Darwin/Trocki. creation.com/veza-darwin-trocki. Creation 23(2):54–55, 2001. Natrag na tekst.
  9. Referenca 1, str. 62. Natrag na tekst.
  10. Većina frakcije Marxističke Ruske socijaldemokratske radničke partije, koja se odvojila godine 1903. i konačno postala Komunistička partija Sovjetskoga Saveza. Boljševici su bili profesionalni revolucionari koji su, vođeni Lenjinom, oduzeli vlast u Rusiji tijekom Oktobarske revolucije 1917. godine i osnovali Sovjetski Savez. Natrag na tekst.
  11. Referenca 1, str. 10. Natrag na tekst.
  12. Montefiore, S.S, Stalin: The Court of the Red Tsar, Wiedenfield & Nicolson, London, str. 28, 2003. Natrag na tekst.
  13. Wikipedia, Josif Staljin en.wikipedia.org/wiki/Joseph_Stalin 20. prosinac 2007. Natrag na tekst.
  14. Referenca 1, str. 319. Natrag na tekst.
  15. Wikipedia, Velika čistka, en.wikipedia.org/wiki/Great_Purge, 20. prosinac 2007. Natrag na tekst.
  16. GULag je akronim za G lavnoye U pravleniye L agerei (Glavna uprava logora) što se primjenjivala na same logore. Strahote je otkrio Aleksandr Solzhenitsyn u The Gulag Archipelago, 1918–56. Natrag na tekst.
  17. Referenca 12, str. 571. Natrag na tekst.
  18. Naslov različito pripisan Staljinu, Hitleru i Mao Ce-tungu. Natrag na tekst.

Helpful Resources

The Big Argument: Does God Exist?
by John Ashton, Michael Westacott
US $15.00
Soft Cover
Does God exist?
by Drs Don Batten, Jonathan Sarfati
US $0.60
Soft Cover