Uzorak brojčanoga označavanja u Knjizi Postanka

Znači li to da dani nisu doslovni?

napisao Jonathan Sarfati
preveo Zlatko Madzar

Dani Knjige Postanka 1 imaju zanimljiv uzorak u hebrejskome, što često nije odražen u engleskim prijevodima. Prvi dan ima kardinalan broj (tj. jedan, dva, tri … ), יום אֶחָד (yôm echad) Dan Jedan. Drugi imaju redne brojeve (drugi, treći, četvrti … ). Isto tako, danima 2–5 manjka određeni član (ה, ha, ‘the’ [engl.]) dok ga dani 6–7 imaju. Tako doslovni prijevod Sedmice Stvaranja bio bi Dan Jedan, drugi dan, treći dan, četvrti dan, peti dan, šesti dan, sedmi dan.

Ovaj uzorak dovoljan je za opovrgavanje jednoga od dokaza protiv doslovnih dana što vodi kreacionist stare-Zemlje dr. Hugh Ross:

‘Neuobičajena sintaksa rečenica nabraja posebne dane stvaranja. Promatrajući riječ-za-riječ prijevod hebrejskoga teksta, pronalazi se ovo izricanje: “i bijaše večer i bijaše jutro dana X.” … Poredak riječi očito je odstupanje od jednostavnoga i običnog izričaja. … Ova dvosmislenost sintakse ne tvori dokaz. Međutim, predlaže da “dan” ovdje mora biti uzet na neki neuobičajen način.’¹

Kao što je pokazano gore, Ross je jednostavno u krivu što se tiče sintakse, dakle njegov se dokaz urušava. Nažalost, to je jedan od mnogih takvih primjera zablude korištenja naučenih-zvučnih dokaza u hebrejskome, koji se pokazuju besmislenima.²

Dr. Rowland Ward, čiji je doktorski rad bio o povijesti Prezbiterijanske crkve u Australiji, ima dugu povijest ljutite oporbe prema stajalištu da je Knjiga Postanka poštena povijest, čak dajući povjerenje u temeljito znanstvenu i etički diskreditiranu knjigu Telling Lies… [Govoreći laži…] od ateiste Iana Plimera.³ Ward je iskusniji od Rossa, i naglašava ispravan obrazac. Ali on koristi ovo za raspravu protiv poštenoga tumačenja Knjige Postanka. On kasnije raspravlja o Okvirnoj hipotezi, stajalištu što nastaje od bijedne kapitulacije do ‘znanosti’, ali i nezadovoljstva s jadnom egzegezom koja je zahtijevala potvrđivanje kako su dani bili stvarna doba, kao što sâm Ward bilježi.⁴ Ali Okvirna hipoteza bila je već srušena,^5,6 pa ovaj se članak usredotočuje samo na brojčani uzorak. Ward kaže:

‘Ove razlike nisu ono što bismo prihvatili ako imamo naglasak na pukome kronološkom redoslijedu događaja (usp. Knjiga Brojeva 29:17. 20. 23. 26. 29. 32. 35).’⁷

’Vrijedno je zabilježiti pejorativnu /pogrdnu riječ ‘puko’, ako je kronologija nekako bezvrijedna, usprkos njenoj važnosti u Pismu (usp. Evanđelje po Luki 3:1–2). Međutim, dokaz je pogrješan, i kao što će se vidjeti, oni koji su, za razliku od Warda, stručnjaci u hebrejskome vjeruju da uzorak zapravo pojačava slučaj za doslovne dane.

Dr. Andrew Steinmann, izvanredni profesor teologije i hebrejskoga na Concordia University, Illinois, analizirao je uzorak u Knjizi Postanka do svake pojedinosti. Daleko od bivanje iznimke za ‘yôm + brojčana oznaka = doslovni dan’ pravila, on raspravlja kako obrazac daje jaku potporu za 24-satne dane u Knjizi Postanka:

‘Ako je אֶחָד korišteno kao kardinalan broj, što je sila Knjige Postanka 1:5? [Navod u hebrejskome i engleskome]‘

‘Odgovor može ležati u uporabi pojmova “noć”, “dan”, “večer”, i “jutro”. Knjiga Postanka 1:5 započinje ciklus dana. Sa stvaranjem svjetla sad je moguće imati ciklus svjetla i tame, što Bog označava“dan” i “noć”. Večer je prijelaz od svjetlo /dan na tama /noć. Jutro je prijelaz od tama /noć na svjetlo /dan. Večer i jutro jeste jedan puni dan. Stoga je sljedeće jednačenje ono što Knjiga Postanka 1:5 izriče: Večer + jutro = jedan dan.

Prema tome, korištenjem najneuobičajenije gramatičke građe, Knjiga Postanka 1 određuje što je dan. Ovo je posebice potrebno u ovome stihu, budući je “dan” korišten u dva smisla u ovome jednom stihu. Njegovo prvo pojavljivanje znači vrijeme tijekom dnevnoga ciklusa što je osvijetljen dnevnim svjetlom (oprečno noći). Druga uporaba znači nešto različito, vremensko razdoblje što obuhvaća i vrijeme dnevnoga svjetla i vrijeme tame.

Čini se kako je tekst vrlo pozorno napravljen tako da oprezan čitatelj ne može čitati to kao “prvi dan”. Umjesto toga, izostavljanjem člana to mora biti čitano kao “dan jedan”, čime se dan određuje kao nešto srodno dvadeset-četverosatnome solarnome razdoblju sa svjetlom i tamom i prijelazima između dana i noći, premda čak nema Sunca sve do četvrtoga dana. To bi objasnilo manjak određenih članova od drugoga do petoga dana. Druga večer i jutro činili bi “neki” (a ne “taj”) drugi dan. Još jedna večer i jutro činili su treći dan, i tako dalje. Šestoga dana, konačno se pojavljuje član. Ali čak i ovdje, gramatika je čudna, budući nema člana na יום kao što bi se očekivalo. To bi ukazivalo da je šesti dan bio redovit solarni dan, ali on je također bio kulminirajući dan stvaranja. Slično tome, na sedmi dan upućuje se kao na הַשְּׁבִיעִי (Knjiga Postanka 2:3), s manjkom člana na יום. Ovo je, također, kako podrazumijeva autor, bio redovit solarni dan. Ipak bio je to poseban dan, jer je Bog dovršio svoj rad stvaranja.’⁸

Zabilježite da posljednji odjeljak sedmoga dana poriče uobičajenu tvrdnju progresivnih kreacionista takvih kao što je Ross kako se sedmi dan još uvijek nastavlja.⁹ Ova je tvrdnja bila diskreditirana i po drugim osnovama. ^10,11

Onda je Steinmann zaključio, budući da također naglašava pogrješno tumačenje riječi po njenome čitavome semantičkom rasponu radije nego po posebnome okviru,¹² da hebrejski jasno naučava 24-satne dane.

‘יום, kao engleska riječ “dan”, može imati različita značenja. Ona u sâmoj sebi ne znači dvadeset-četverosatni dan [referenca]. Ona je sama učinila duljinu dana u Knjizi Postanka 1spornim subjektom [referenca]. Međutim, uporaba אֶחָד u Knjizi Postanka 1:5 i naredne jedinstvene uporabe rednih brojeva za ostale dane predočava da sâm tekst označava ove kao redovite solarne dane.’¹³

Zaključak

Kreacionisti bi trebali biti svjesni uzorka rednih i kardinalnih brojeva, i činjenice da postoje određeni članovi na nekim danima a na nekima ne postoje. Ali daleko od bivanja problema glede stvaranja, ovaj uzorak je nepobitan dokaz za tumačenje o 24-satnim danima.