Explore
Also Available in:

Kako su sve životinje stale na arku?

piše:
preveo Mladen Čirjak

595-noahs-ark

Biblija opisuje arku kao 300 lakata dugačko, 50 lakata široko i 30 lakata visoko, veliko, stabilno i za plovidbu morem sposobno plovilo.

Još jedan problem koji ateisti i teistički evolucionisti često ističu je ‘Kako su uzročnici bolesti preživjeli potop?’ … Zapravo, čak i danas mnoge bakterije mogu preživjeti u insektima koji služe kao vektori ili mrtvim tijelima, smrznutom stanju ili stanju bez mnogo vode, ili biti nošeni unutar organizma bez da izazivaju bolest. Napokon, gubitak otpornosti na bolesti je u skladu s općom degradacijom života nakon pada.

Mnogi skeptici tvrde kako Biblija mora biti pogrešna, jer tvrde da arka nije nipošto mogla nositi sve te različite tipove životinja. Ovo je navelo neke kršćane da negiraju opći potop, ili da vjeruju da se radilo lokalnom potopu u kojem je sudjelovalo razmjerno manji broj lokalnih životinja. No oni obično nisu izveli proračune. Sa druge strane, klasična kreacionistička knjiga The Genesis Flood sadržavala je detaljnu analizu već 1961. godine.1 Detaljnija i ažurirana tehnička studija ovog i mnogih drugih pitanja je knjiga Noah’s Ark: a Feasibility Study, autora John Woodmorappe-a. Ovaj članak temelji se ovim knjigama, kao i ponešto nezavisnih proračuna. Dva su pitanja koja treba postaviti:

  • Koliko tipova životinja je Noa trebao uzeti?
  • Da li je arka bila dovoljno velika da primi sve potrebne životinje?

Koliko tipova životinja je Noa trebao uzeti?

Relevantni ulomci teksta iz Biblije su: Postanak 6:19–20Postanak 7:2–3

Postanak 6:19–20:
Od svih živih bića uzet ćeš u kovčeg po dvoje, da ih sa sobom uzdržiš na životu; po jedno muško i jedno žensko neka bude! Od svake vrste ptica, stoke i od živina, što gmižu po zemlji, neka uđe s tobom po dvoje, da ostanu na životu.

Postanak 7:2–3:
Od svih životinja čistih uzmi k sebi po sedmero, muško i žensko, a od životinja nečistih po dvoje, muško i žensko. I od ptica nebeskih po sedmero, muško i žensko, da se kasnije mognu rasploditi na zemlji!

U originalu na hebrejskom, riječ za ‘zvijer’ i ‘stoka’ u ovom je ulomcima ista: behemah, te se odnosi na kopnene kralježnjake općenito. Riječ za ‘životinje koje gmižu’ je remes, što ima više značenja u Pismu, no ovdje se vjerojatno odnosi na reptile.2 Noa nije morao uzimati morska stvorenja3 budući da ona nisu nužno bila ugrožena potopom. Međutim, turbulentne vode izazvale bi masovan pokolj, kao što se vidi po fosilnim ostacima, a mnoge oceanske vrste vjerojatno jesu izumrle zbog potopa.

No, ako je Bog u svojoj mudrosti odlučio ne očuvati neka oceanska stvorenja, to nije bila Noina briga. Noa također nije morao uzimati biljke – mnoge su mogle opstati kao sjeme, a druge su mogle preživjeti na plutajućim ‘otocima’ vegetacije. Mnogi insekti i drugi beskralježnjaci bili su dovoljno maleni da bi preživjeli na tim ‘otocima’ također. Potop je izbrisao sve kopnene životinje koje su disale kroz nosnice osim onih na arci (Postanak 7:22). Insekti ne dišu kroz nosnice, već kroz sićušne cjevčice na njihovom vanjskom skeletu.

Čiste životinje: Oni koji komentiraju Bibliju podjednako su podijeljeni oko toga govori li se na hebrejskom o ‘sedam’ ili ‘sedam parova’ svakog tipa čiste životinje. Woodmorappe u razmatranje uzima potonje, da biblio-skepticima učini ustupak što je više moguće. No, ogromna većina životinja nije čista, te su bile zastupljene dvama primjercima. Izraz ‘čista životinja’ nije definirana sve do Mojsijevog zakona. No, kako je Mojsije također sastavio Postanak, poštujemo li princip po kojem ‘Pismo interpretira Pismo’, definicije Mojsijeva zakona mogu se primijeniti na slučaj Noe. U Levitskom zakoniku 11Ponovljenom zakonu 14 postoji, zapravo, jako malo navedenih ‘čistih’ kopnenih životinja.

Što je to ‘vrsta’? Bog je stvorio određen broj različitih tipova životinja s popriličnim potencijalom za stvaranje varijacija unutar granica.4 Potomci svake od tih vrsta, izuzevši ljude, bi danas uglavnom bili predstavljeni grupom širom on onoga što nazivamo vrstom. U većini slučajeva, te vrste koje su potekle od određene izvorne vrste bi danas bile svrstane u ono što moderni taksonomi (biolozi koji klasificiraju živa bića) nazivaju rod.

Jedna česta definicija vrste je grupa organizama koja se može međusobno pariti i stvarati plodno potomstvo, te se ne može pariti s drugim vrstama. Međutim, za većinu takozvanih vrsta (očito sve izumrle) nije ispitano s čime se mogu pariti a s čime ne. Zapravo, ne samo da postoje poznati križanci između takozvanih vrsta, već postoje i mnogi slučajevi trans-rodnog parenja, prema tome ‘vrsta’ može u nekim slučajevima sezati i do porodice. Poistovjećivanje ‘vrste’ sa rodom je u skladu s Pismom, koje govori o vrstama na način koji su Izraelci mogli s lakoćom prepoznati bez potrebe za ispitivanjem reproduktivne izolacije.

Arka je vjerojatno imala zalihe komprimirane i suhe hrane, a vjerojatno i podosta koncentrata. Možda je Noa stoku hranio samo žitaricama, uz dodatak nešto sijena radi vlakana. Woodmorappe je ozračunao da bi hrana zauzimala svega 15% ukupnog volumena arke. Pitka voda bi zauzela samo 9.4% volumena.

Primjerice, konji, zebre i magarci vjerojatno potječu od iste vrste slične konju, budući da se mogu međusobno pariti, iako je potomstvo sterilno. Psi, vukovi, kojoti i šakali su vjerojatno potekli od vrste slične psu. Svi tipovi domaćeg goveda (koje su čiste životinje) potječu od tura, pa je vjerojatno na arci bilo ne više od sedam (ili četrnaest) primjeraka domaćeg goveda. Sam tur je možda potekao od vrste goveda koja uključuje bizone i bivole. Poznato nam je da lavovi i tigrovi mogu proizvesti hibride tigone i ligere, pa je vjerojatno da oni potječu od iste izvorne vrste.

Woodmorappe nabraja ukupno 8000 rodova, uključujući i one izumrle, prema tome 16,000 jedinki koje su morale biti na arci. Kada je riječ o izumrlim rodovima, među nekim paleontolozima postoji tendencija d odjele novog imena roda svakom novom pronalasku. No ovo je proizvoljno, pa je broj izumrlih rodova vjerojatno znatno precijenjen. Uzmite u obzir sauropode, koji su bili najveći dinosauri – grupa ogromnih biljojeda poput brahiosaura, diplodoka, apatosaura, itd. Postoji 87 rodova sauropoda koji se obično navode, ali svega njih 12 je ‘čvrsto ustanovljeno’, a još 12 se smatra ‘solidno ustanovljenim’.5

Pitanje koje se često postavlja je ‘Kako je bilo moguće na arku smjestiti sve te ogromne dinosaure?’ Prvo, od 668 pretpostavljenih rodova dinosaura, svega 106 je težilo više od tone kada bi potpuno odrasli. Drugo, kao što je već rečeno, broj rodova dinosaura je vjerojatno pretjeran. No, Woodmorappe uzima u obzir te brojeve radi skeptika. Treće, Biblija ne navodi da su životinje morale biti potpuno odrasle. Najveće životinje su vjerojatno bile zastupljene ‘tinejdžerima’ ili čak mlađim jedinkama. Prema ažuriranim Woodmorappe-ovim tablicama, srednja veličina svih životinja na arci zapravo bi bila ona malog štakora, dok bi tek 11% životinja bilo znatno veća od ovce.

Još jedan problem koji ateisti i teistički evolucionisti često ističu je ‘Kako su uzročnici bolesti preživjeli potop?’ Ovo je trik pitanje – ono pretpostavlja da su bakterije bile specijalizirane i infektivne kao što su danas, pa su svi na arci morali biti zaraženi svim bolestima na svijetu. No, bakterije su u prošlosti vjerojatno bile snažnije, te u tek relativno nedavno izgubile sposobnost preživljavanja u različitim nositeljima ili neovisno o njima. Zapravo, čak i danas mnoge bakterije mogu preživjeti u insektima koji služe kao vektori ili mrtvim tijelima, smrznutom stanju ili stanju bez mnogo vode, ili biti nošeni unutar organizma bez da izazivaju bolest. Napokon, gubitak otpornosti na bolesti je u skladu s općom degradacijom života nakon pada.6

Da li je arka bila dovoljno velika za sve potrebne životinje?

595-ark

Dimenzije arke su bile 300 x 50 x 30 lakata (Postanak 6:15), što iznosi oko 140 x 23 x 13.5 metara ili 459 x 75 x 44 stopa, prema tome njena zapremina je bila 43,500 m3 ili 1.54 milijuna kubičnih stopa. Radi usporedbe, ovo je ekvivalentno broju od 340 kamiona s poluprikolicom kakvi svaki može ponijeti 37 junaca teških po 1200 funti (544 kg), 90 komada teladi od po 500 funti (227 kg), 180 svinja od po 250 funti (113 kg) ili 300 ovaca od po 125 funti (57 kg). To bi bila kolona u šest traka, duga pola milje (800 metara).

Ako su životinje držane u kavezima prosječne veličine 50 x 50 x 30 centimetara (20 x 20 x 12 inča), što iznosi 75,000 cm3 ili 4800 kubičnih inča, 16,000 životinja bi zauzimalo 1200 m3 (42,000 kubičnih stopa) ili 14.4 stočnih vagona. Čak i da je bilo potrebno uzeti milijun vrsta insekata, to ne bi bio problem, jer oni zahtijevaju malo prostora. Da je svaki par držan u kutiji stranica veličine 10 cm (4 inča), ili 1000 cm3, sve vrste insekata bi zauzele ukupno 1000 m3, još 12 vagona. To bi ostavilo prostora dovoljno za još pet vlakova sa po 99 vagona za hranu, Noinu obitelj i prostor za životinje. Ipak, insekti nisu obuhvaćeni značenjem riječi behemah ili remesPostanku 6:19-20, pa ih Noa vjerojatno i onako ne bi uzeo u arku.

Nabrajanje ukupnog prostora je dovoljno dobro, jer pokazuje da bi na arci za životinje bilo dovoljno prostora, ali i prostora za hranu, kretanje itd. Bilo bi moguće skladištiti kaveze i hranu na njima ili u blizini (kako bi se minimalizirao rad prenošenja hrana koje bi ljudi morali odraditi), popuniti prostor arke uz ostavljanje dovoljno mjesta za prolaze i cirkulaciju zraka. Ovdje govorimo o kriznoj situaciji, a ne nužno o loksuznom smještaju. Iako ima dovoljno mjesta za kretanje, skeptici i onako pretjeruju u naglašavanju potrebe životinja za njime.

Čak i ako ne dozvolimo slaganje kaveza jedan na drugi radi uštede prostora, problema nema. Woodmorappe na osnovu standarda preporučenih za prostor za životinje pokazuje kako bi sve one zajedno trebale manje od polovine raspoloživog prostora na trima palubama arke. Ovaj raspored omogućuje skladištenje maksimalne količine hrane i vode iznad kaveza u blizini životinja.

Potrebe za hranom

Arka je vjerojatno imala zalihe komprimirane i suhe hrane, a vjerojatno i podosta koncentrata. Možda je Noa stoku hranio samo žitaricama, uz dodatak nešto sijena radi vlakana. Woodmorappe je ozračunao da bi hrana zauzimala svega 15% ukupnog volumena arke. Pitka voda bi zauzela samo 9.4% volumena. Ta zapremina dodatno bi bila umanjena u slučaju da se sakupljala kišnica i odvodila u korita.

Izlučevine

Vjerojatno su imali nakošene podove ili rešetkaste kaveze, kako bi se gnoj mogao odvoditi od životinja i ispirati (u okolini je bilo dovoljno vode!) ili uništavati kompostiranjem pomoću crva, što bi također osiguralo i crve kao izvor hrane.

Nije vjerojatno da bi ljudi morali svako jutro čistiti kaveze. Vjerojatno su imali nakošene podove ili rešetkaste kaveze, kako bi se gnoj mogao odvoditi od životinja i ispirati (u okolini je bilo dovoljno vode!) ili uništavati kompostiranjem pomoću crva, što bi također osiguralo i crve kao izvor hrane. Veoma debla prostirka ponekad može trajati i godinu dana bez da ju je potrebno izmijeniti. Upijajući materijal (npr. piljevina, strugotine mekog drveta i posebice mahovina) umanjio bi sadržaj vlage, a time i neugodan miris.

Hibernacija

Potrebe za prostorom, hranom i uklanjanjem izlučevina bile su zadovoljene čak i ako su životinje imale normalne cikluse sna, dana/noći. No, hibernacija je opcija koja bi dodatno smanjila ove potrebe. Istina je da ju Biblija ne spominje, no također ju niti ne isključuje. Neki kreacionisti smatraju da je Bog stvorio instinkt hibernacije radi životinja na Noinoj arci, ali mi ne bi trebali biti dogmatični.

Neki skeptici tvrde kako hrana ukrcana na arku isključuje hibernaciju, no to nije tako. Životinje koje hiberniraju, usprkos popularnim opisima, ne spavaju cijelu zimu, pa bi ipak povremeno trebale hranu.

Zaključak

Ovaj članak pokazao je da se Bibliji može vjerovati u pogledu provjerljivih pitanja poput Noine arke. Mnogi kršćani vjeruju da se u Bibliju može pouzdati jedino po pitanjima vjere i morala, ne i znanosti. No trebali bi u obzir uzeti ono što Isus Krist govori Nikodemu (Evanđelje po Ivanu 3:12): ‘Ako ne vjerujete, kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete vjerovati, kad vam govorim o nebeskim?’

Slično tome, ako Pismo može biti pogrešno u pogledu stvari koje se mogu ispitati poput geografije, povijesti i znanosti, zašto bi mu se vjerovalo po pitanjima kao što su priroda Boga i život nakon smrti, koja nije moguće empirijski ispitati? Prema tome, kršćani bi, kada skeptici tvrde da se Biblija kosi s poznatim ‘znanstvenim činjenicama’, trebali ‘štovati Krista kao Gospodara svojeg života. Upita li vas tko zašto vjerujete i u što se nadate, budite spremni odgovoriti, ali blago i s poštovanjem’ (1 Petrova 3:15).

Kršćani bi bili u stanju slijediti ovu zapovijed i učinkovito odgovoriti skepticima na argumente protiv arke ako pročitaju John Woodmorappe-ovu knjigu Noah’s Ark: a Feasibility Study. Ova izuzetna knjiga je najcjelovitija analiza koja se tiče prikupljanja životinja na arku, zaliha za njihovu prehranu i kasnije disperzije ikad objavljena. Primjerice, neki skeptici tvrde da bi zemlje nakon potopa bile previše slana za rast biljaka. Woodmorappe ističe kako sol može brzo biti isprana kišnicom.

Woodmorappe je ovoj studiji posvetio sedam godina, sistematičnom odgovoru na sve argumente protiv arke, navodne probleme u Biblijskim navodima i druga relevantna pitanja. Ništa poput ove knjige nije napisano do tada – snažno opravdanje navoda o arci iz Knjige postanka.

‘Ona sadrži upravo onakve činjenice i detalje kakve djeca smatraju fascinantnim, te bi bila odličan izvor informacija za opsežnije izučavanje Biblije i predavanja na temu arke i potopa. Pročitati Noah’s Ark preporuča se svima koje interesira pronalaženje odgovora na mnoga pitanja u vezi arke, posebice ona skeptika.’7

Reference i bilješke

  1. J.C. Whitcomb, and H.M. Morris, The Genesis Flood, Phillipsburg, New Jersey, USA, Presbyterian and Reformed Publishing Co., 1961. Natrag na tekst.
  2. A.J. Jones, How many animals in the Ark? Creation Research Society Quarterly 10(2):102–108, 1973. Natrag na tekst.
  3. Krajnje je vrijeme da određeni ateistički skeptici pokažu intelektualni integritet i zapravo pročitaju Bibliju. Tada bi prestali davati smiješne komentare o kitovima koji se bacaju na daske i rezervoare za ribu na Arku. Natrag na tekst.
  4. Jedna uobičajena zabluda koju su iznijeli evolucionisti je da varijacije unutar vrste na neki način dokazuju evoluciju od čestica do ljudi. Obično se navode primjeri, npr. biberasti moljci i otpornost bakterija na antibiotike su doista primjeri prirodne selekcije. Ali to nije evolucija. Evolucija zahtijeva stvaranje novih informacija, dok prirodna selekcija sortira i može ukloniti informacije zbog gubitka genetske raznolikosti. Prirodna selekcija može objasniti varijacije, ali ne može objasniti podrijetlo bakterija ili moljaca. S moljcima je prirodna selekcija samo promijenila omjere crnih i svijetlih oblika. Obje vrste su već bile prisutne u populaciji, pa se ništa novo nije proizvodilo. [Otkad je ovaj članak objavljen, novi dokazi pokazuju da su sve slike moljca montirane, dodatno potkopavajući ovaj ‘dokaz’—vidi Goodbye, peppered moths: A classic evolutionary story comes unstuck.] Isto vrijedi i za različite pasmine pasa. Odabirom jedinki koje su vrlo velike ili vrlo male, uzgojene su doge i čivave. Ali ove su pasmine izgubile informacije sadržane u genima za određene veličine. Vidi Dogs breeding dogs? Creation 18(2):20–23. [Također vidi What is Evolution?] Natrag na tekst.
  5. J.S. McIntosh, Sauropoda, in Wieshampel, D.B. et al., The Dinosauria, University of California Press, Berkeley, p. 345, 1992. Natrag na tekst.
  6. C. Wieland, Diseases on the Ark, Journal of Creation (previously Creation Ex Nihilo Technical Journal) 8(1):16–18, 1994. Virusi često postaju mnogo zarazniji nasumičnim mutacijama koje uzrokuju promjene u njihovim proteinskim omotačima. To otežava antitijelima da ih prepoznaju, ali nema povećanja sadržaja informacija, pa nema prave evolucije. Natrag na tekst.
  7. Reason and Revelation, May 1996. Natrag na tekst.