Explore
Also Available in:

Mit o ravnoj Zemlji

Autor: Džonatan Sarfati (Jonathan Sarfati)
Prevod: Zemlja nije ravna

©iStockphoto.com/InkkStudios | Nebula: NASA/CXC/Penn State/L. Townsley et al6257flat-earth

Tokom poslednja dva veka mnogi protivnici hrišćanstva se koriste gnusnim lažima (u skladu sa svojim pogledom na svet1): da su rana i srednjovekovna hrišćanska crkva učile da je Zemlja ravna.2

Jedan od najpoznatijih nedavnih primera je verovatno najmoćniji čovek na svetu, američki predsednik Barak Husein Obama:

„Da vam kažem nešto. Da je neko od ovih ljudi [sic] bio prisutan kad je Kolumbo plovio [smeh] sigurno bi bili osnivači Društva ravne Zemlje [smeh]. Oni ne bi verovali da je Zemlja kugla [aplauz]. Čuli smo ovakve ljude u prošlosti.“3

Pošto predsednik Obama, takođe, podržava čedomorstvo i homoseksualne „brakove“,4 što se očigledno protivi biblijskim učenjima, da li treba da iznenađuje to što je ponovio jednu od najčešćih antihrišćanskih bajki?

Šta je zaista učila rana crkva?

Istoričar Džefri Barton Rasel (Jeffrey Burton Russell) (1934–) do temelja je razrušio mit o ravnoj Zemlji pre više od 20 godina u svojoj studiji Izmišljanje ravne Zemlje (Inventing the Flat Earth).5

Poznati evolucionista Stiven Džej Guld (Stephen Jay Gould) (1941–2002) pozitivno je ocenio ovo remek-delo:

„Nikada nije postojalo doba „ravnozemljaškog mraka“ među misliocima (bez obzira na to kako je javnost mogla da zamišlja našu planetu i tada i sada). Grčko znanje o sferičnom obliku Zemlje nikada nije izbledelo, a većina srednjovekovnih mislilaca je prihvatala zaobljenost Zemlje kao ustanovljenu činjenicu kosmologije.“6

Rasel je pokazao da je ravnozemljaško verovanje bilo izuzetno retko u crkvi. Dvojica glavnih zagovornika ravne Zemlje su bili opskurni likovi: Laktancije (Lactantius) (240–320) i Kozma Indikopleust (Cosmas Indicopleustes) (on je živeo u 6. veku; njegov nadimak znači „putnik u Indiju“). Međutim, njih su prevladale desetine hiljada hrišćanskih teologa, pesnika, umetnika, naučnika i vladara, koji su nedvosmisleno potvrdili da je Zemlja kugla. Rasel je predstavio spise velikog broja srednjovekovnih crkvenih mislilaca koji su dokazivali sferični oblik Zemlje, kao što su: fratar Rodžer Bejkon (Roger Bacon) (1220–1292), izumitelj naočara; vodeći srednjovekovni naučnici poput Žana Buridana (Jean Buridan) (1301–1358) i Nikole Orezma (Nicholas Oresme) (1320–1382); i monah Džon Sakrobosko (John Sacrobosco) (1195-1256), koji je napisao Traktat o sferi; i mnogi drugi.

Dr Henri Rihter (Dr Henry Richter), dr Robert Karter (Dr Robert Carter), dr Jonatan Sarfati (Dr Jonathan Sarfati), i Geri Bejts (Gary Bates), dorektor američkog ogranka CMI, razmatraju učenje o ravnoj Zemlji i geocentrizam.

Jedan od najpoznatijih zagovornika da Zemlja ima oblik kugle bio je engleski monah, teolog i istoričar, Beda Časni (Venerable Bede/ Beda Venerabilis) (673–735), koji je razvio uobičajeni sistem datiranja – pre Hrista/ leta Gospodnjeg. Manje je poznato da je on bio jedan od vodećih astronoma svog vremena.7

U svojoj knjizi Računanje vremena (De temporum ratione), Beda je, između ostalog, izračunao da je svet stvoren 3952. godine pre Hrista, pokazao kako da se izračuna kog se datuma slavi Vaskrs, i otvoreno učio da je Zemlja kugla. Na osnovu oblika Zemlje, on je objasnio zašto se dužina dana i noći menja sa godišnjim dobima, i kako Mesec izaziva plimu i oseku. Beda je prvi to objasnio, dok je Galilej pogrešno objasnio plimu i oseku nekoliko vekova kasnije.8

Evo šta Beda Časni kaže o obliku Zemlje – obla „kao lopta“, a ne „kao štit“:

„Zemlju nazivamo kuglom, ne zato što je oblik sfere izražen u raznolikosti ravnica i planina, već zato što, ako se sve stvari uključe u okvir, obim Zemlje predstavlja savršenu sferu. …Vaistinu, ona je šar smešten u centru svemira; i po svojoj širini ona je poput kruga, ali ne kruga kao što je štit, već kruga kao što je lopta, i širi se iz centra na sve strane sa savršenom zaobljenošću.“

Vodeći crkveni teolog i filozof Srednjeg veka, Toma Akvinski (1225–1274), u svom najznačajnijem delu Summa Theologica/Theologiae, napisao je sledeće:

„Fizičar dokazuje da je Zemlja kugla na jedan način, astronom na drugi. Astronom dokazuje koristeći matematiku, npr. pomoću oblika pomračenja ili tome slično; dok fizičar dokazuje koristeći fiziku, npr. pomoću kretanja teških tela prema centru i tako dalje.“9

Šarovi srednjovekovnih vladara

Richard II of England, coronation portrait, Westminster Abbey.
Slika 1: Ričard II od Engleske, portret naslikan prilikom krunisanja, Vestminsterska katedrala. Izvor: Wikipedia.org.
Henry III, Holy Roman Emperor (1017–1056), being presented with the orb of kingship.
Slika 2: Henrih III, car Svetog rimskog carstva (1017–1056), naslikan sa vladarskim šarom. Izvor: Wikipedia.org.
Coin
Slika 3: Novčić istočnorimskog (vizantijskog) cara Leontija (preminuo 705.). Izvor: CC-BY-SA Classical Numismatic Group, Inc. www.cngcoins.com.

Još od 5. veka, srednjovekovni vladari u Evropi su nosili simbol globus cruciger, što na latinskom znači „kugla sa krstom“, tj. šar, kao hrišćanski simbol kraljevske vlasti. Šar, obično zlatna kugla, predstavljao je Zemlju – čekajte malo, sfera predstavlja ravnu Zemlju – nešto ovde ne valja… Ah, pa da, to je bila sferična Zemlja. Na vrhu šara se nalazio krst, što je bio simbol Hristove vlasti nad celom Zemljom. To što je vladar držao šar trebalo je da znači da mu je povereno da vlada nad svojim zemljama. Na srednjovekovnim portretima, razmera nije ukazivala na fizičku veličinu, nego na značaj, pa je zato krst veći od kugle.

Postoji i mnogo slika koje prikazuju samog Hrista kako drži šar, kao što je klasičan motiv Spasitelj sveta (Salvator Mundi).

Zašto su se ljudi protivili Kolumbu?

Ovo što je iznad rečeno pokazuje da se Kolumbu (1451–1506) nisu protivili ravnozemljaši među crkvenim ili političkim vođama, iz jednostavnog razloga, zato što nije bilo nijednog koji bi mu se protivio. Pa, šta je onda bilo u pitanju?

Kolumbo je pokušavao da dođe do Indije morem, „dugim putem“ oko Zemlje. Da bi to uspeo, njegovi brodovi su morali da ponesu dovoljno namirnica za dugo putovanje. Kolumbo je znao da je muslimanski astronom iz 9. veka Al Fargani (Al-Farghānī, Alfraganus) procenio da svaki stepen geografske širine obuhvata „56⅔ milja“. Kolumbo je pretpostavljao da je Al Fargani mislio na rimsku milju (koja iznosi 1.480 metara). Međutim, Al Fargani je koristio arapsku milju (koja iznosi 1.830 metara). Zbog toga je Kolumbo mislio da obim Zemlje iznosi samo ¾ stvarnog obima koji iznosi oko 40.000 kilometara. Kolumbo je, takođe, pogrešno procenio da rastojanje od Kanarskih ostrva do Japana iznosi 3.000 italijanskih milja (oko 3.700 kilometara), dok stvarno rastojanje, kad se putuje morem, iznosi oko 19.600 kilometara.

Dakle, predmet spora je bila veličina Zemlje, a ne njen oblik. Kolumbovi kritičari su tvrdili da brodovi iz tog vremena (1492. godina) ne mogu da ponesu dovoljno sveže vode i hrane za tako dugo putovanje. I, bili su u pravu! Kolumbo je imao mnogo sreće što se na putu našao ogroman kontinent. On ništa nije znao o prethodnim otkrićima Vikinga nekoliko vekova ranije. On je i dalje mislio da se iskrcao u Istočnoj Indiji, što je bio tadašnji naziv za Indijski potkontinent. Posledice njegove greške postoje i danas, u uobičajenom nazivu za Amerikance urođenike – Indijanci (Indians), što je prevod Kolumbovog naziva na španskom – Indios.

Mornari

Jedan primer dezinformacije u „obrazovnom“ sistemu nalazi se u jednom srednjoškolskom udžbeniku istorije iz 20. veka pod naslovom Američka svečana povorka (The American Pageant), čiji je autor Tomas Bejli (Thomas Bailey). U nekoliko izdanja ovog udžbenika je pisalo: „Sujeverni mornari [u Kolumbovoj posadi]… postajali su buntovni… zato što su strahovali da će pasti preko ivice sveta.“

Međutim, mornari su bili svesni oblika Zemlje. Jedan mit kaže da su ljudi shvatili da je Zemlja kugla zato što su videli kako brodovi lagano tonu ispod horizonta. Ali, pre teleskopa, bilo je verovatnije da se dešavalo suprotno: mornari su, u povratku prema kopnu, prvo videli visoke planine, pa onda niže predele.

Takođe, mornari sa severne hemisfere su prešli ekvator davno pre Hrista, i oni su izveštavali da je na južnoj hemisferi Sunce sijalo sa severa. Oni su, takođe, znali kako da izmere geografsku širinu na kojoj se nalaze na osnovu ugla Sunca u podne, što je moguće jedino na sferičnoj Zemlji.

Uspon laži o ravnoj Zemlji

Iznad su iznete činjenice o Kolumbu. Papagajski ponavljan ravnozemljaški mit o njemu nije došao iz istorije, već iz mašte Vašingtona Irvinga (Washington Irving) (1783–1859) i njegove knjige Život i putovanja Kristofera Kolumba (The Life and Voyages of Christopher Columbus), objavljene 1828. godine. Irving je verovatno prvi američki autor najprodavanijih dela, ali je i sam priznao da je bio „sklon da se prepusti mašti.“ Verovanje u ravnu Zemlju je očigledan plod njegove mašte.

Bilo je dovoljno loše to što se ovaj mit raširio u javnosti zahvaljujući Irvingovoj širokoj čitalačkoj publici. Ali, postalo je gore kada je ovaj mit dobio naučnu glazuru, tako da je mogao da se koristi kao motka za mlaćenje po hrišćanstvu. Glavni zagovornici takve ideje su bili poznati antihrišćanski fanatici iz 19. veka, Džon Vilijem Drejper (John William Draper) (1811–1882) i Endrju Dikson Vajt (Andrew Dickson White) (1832–1918). Drejper, solidan hemičar i fotograf, i prvi predsednik Američkog društva hemičara, ali loš istoričar, objavio je 1874. godine knjigu Istorija sukobljavanja religije i nauke (History of the Conflict between Religion and Science), jednu šturo potkrepljenu polemiku protiv crkve. Vajt je bio nezadovoljni bivši episkopalac i osnivač Univerziteta Kornel (Cornell University), prvog otvoreno sekularnog univerziteta u SAD. On je 1896. godine objavio dvotomno delo Istorija ratovanja između nauke i teologije u hrišćanstvu (History of the Warfare of Science with Theology in Christendom).

Oba autora su se snažno oslanjala na radove Kozme Indikopleusta, opisujući njegovo učenje o ravnoj Zemlji kao uobičajeno, umesto kao gotovo zaboravljeno, manjinsko viđenje, što je ono i bilo. Oni su najodgovorniji za širenje „teze o sukobljavanju“ između hrišćanstva i nauke, umesto učenja prave istorije da je upravo hrišćanski pogled na svet doprineo rađanju nauke, dok je ona bila mrtvorođenče na drugim mestima, kao što su antička Grčka i Kina.10

Kolin Arčibald Rasel (Colin Archibald Russell) (1928–2013), profesor koji je predavao istoriju nauke i tehnologije na britanskom Otvorenom univerzitetu (Open University), pisao je:

„Drejper je sebi dao takvu slobodu kad je reč o istoriji, predstavljajući legende kao činjenice, tako da je danas opravdano izostavljen u ozbiljnim istorijskim izučavanjima. Gotovo isto važi i za Vajta, iako njegovo upadljivo korišćenje obimnih fusnota može da stvori pogrešan utisak o pedantnoj učenosti.“11

I Džefri Barton Rasel i Stiven Džej Guld su se složili da su Drejper i Vajt imali cilj da diskredituju hrišćane, koji su se protivili tada novim Darvinovim teorijama, kao „ravnozemljaše“. Nije se mnogo promenilo od tada!

Ravnozemljašiki vođa je evolucionista

Iako gotovo niko u crkvi nije nikada verovao u mit o ravnoj Zemlji, „neverovatno je da neki ljudi i dalje veruju“, napisala je Natali Volhover (Natalie Wolchover) u časopisu Live Science 2011. godine:

„Društvo ravne Zemlje je aktivna organizacija koju danas vodi čovek iz Virdžinije, Danijel Šenton (Daniel Shenton). Iako Šenton veruje u evoluciju i globalno zagrevanje, on i stotine, ako ne i hiljade, njegovih pratilaca širom sveta takođe veruju da je Zemlja disk sa koga možete da padnete.“12

Sledeći put kada vas neki evolucionista nazove „ravnozemljašem“, ukažite mu na to da je vodeći ravnozemljaš jedan od njegovih istomišljenika evolucionista!

Pomračenje Meseca

Antički dokaz da je Zemlja kugla

6257time-lapse-photos-of-the-moon
Slika 4: Time-lapse fotografije Meseca tokom delimičnog pomračenja Meseca, jasno pokazuju da okruglu senku pravi Zemlja u obliku lopte.

Stari Grci su davno pre Hrista shvatali da je Zemlja kugla, posmatrajući pomračenje Meseca. Oni su shvatali da se, tokom pomračenja Meseca, Zemlja nalazi između Meseca i Sunca, i da ona uvek ostavlja okruglu senku, bez obzira na pravac, što dokazuje da je ona kugla (videti Sliku 4). Na primer, čuveni filozof Aristotel (384–322. pre Hrista) je rekao:

„Zemlja je ili sfera ili je najpribližnija prirodnoj sferi. Ispravno je nazvati nešto onako kako njegova priroda nalaže, i čemu pripada, a ne nasuprot tome. Dokaz čula to dodatno potkrepljuje. Kako bi inače pomračenja Meseca pokazivala delove koji imaju oblik kakav vidimo? Oblici koje sam Mesec pokazuje svakog meseca su raznovrsni – ravni, izbočeni i ispupčeni – ali tokom pomračenja obrisi su uvek zakrivljeni. Pošto umetanje Zemlje uzrokuje pomračenje, oblik ove linije je prouzrokovan oblikom Zemljine površine, koji je, shodno tome, sferičan.13

Ovo se podudara sa Biblijom: u Knjizi proroka Isaije 40:22 piše da Bog „sedi nad krugom zemaljskim.“ Zaista, hebrejska reč חוּג (ẋug) ukazuje na oblik lopte, kao što je Beda učio oko 1.400 godina posle Isaije.14

Sažetak

  • Gotovo svi mislioci rane i srednjovekovne Crkve, koji su komentarisali oblik Zemlje, otvoreno su govorili da je ona kugla.
  • Srednjovekovni hrišćanski vladari su koristili zlatne sfere ili šarove, zvane globus cruciger, koji su predstavljali Zemlju pod Hristovom vlašću.
  • Kolumbovi protivnici nikad nisu dovodili u pitanje oblik Zemlje, već samo njenu veličinu – i bili su u pravu!
  • Mit o ravnoj Zemlji je započeo sa izmišljenim zapisom o Kolumbu iz 19. veka, čiji je autor Vašington Irving. Nakon toga su ga agresivno promovisale uticajne antihrišćanske polemike, čiji su autori Drejper i Vajt.
  • Najveća ironija: vodeći savremeni ravnozemljaš je evolucionista.

Izvori i pojašnjenja

  1. Sarfati, J., Evolutionist: It’s OK to deceive students to believe evolution, 24 September 2008, creation.com/deceive. Povratak na tekst.
  2. Za mnogobrojne primere, pogledati: Bergman, J., The flat-earth myth and creationism, J. Creation 22(2), 2008, pp. 114–120; creation.com/flat. Povratak na tekst.
  3. Obama, B.H., Speech on energy at Prince George’s County Community College, Largo, MD, 15 March 2012. Povratak na tekst.
  4. Muehlenberg, B., The Obamanator and the Decline of the West, billmuehlenberg.com, 12 May 2012; Sarfati, J., Gay ‘marriage’ and the consistent outcome of Genesis compromise, June 2012, creation.com/gay. Povratak na tekst. Povratak na tekst.
  5. Russell, J.B., Inventing the Flat Earth: Columbus & Modern Historians, Praeger, 1991. Povratak na tekst.
  6. Gould, S.J., The Late Birth of a Flat Earth, u: Dinosaur in a Haystack: Reflections in Natural History, 1st paperback ed., New York: Three Rivers Press, NY, 1997, pp. 38–50. Povratak na tekst.
  7. Henderson, T., World-famous astronomers celebrate the Venerable Bede, The Journal, 13 February 2009, journallive.co.uk. Povratak na tekst.
  8. Afera Galileo je još jedan antihrišćanski mit „religije protiv nauke“, iako je u stvarnosti bilo: nauka protiv nauke. Pogledati: Sarfati, J., Galileo Quadricentennial: Myth vs fact, Creation 31(3), pp. 49–51; creation.com/galileo-quadricentennial. Povratak na tekst.
  9. Toma akvinski, Summa Theologiae, Prvi deo Drugog toma, Pitanje 54: Razlike u stanju, Član 2, Odgovor na primedbu 2.

    Gotovo na samom početku, u Prvom delu, Pitanje 1, Član 1: Da li je pored filozofije potrebna još neka doktrina?, Odgovor na Primedbu 2, Akvinski razmatra metode dokazivanja nečega. On ovde ukazuje na zaobljenost Zemlje kao na primer koji je svima očigledan: „Nauke se razvrstavaju prema raznim načinima za sticanje znanja. I astronom i fizičar mogu da dođu do istog zaključka: na primer da je Zemlja obla: astronom putem matematike (tj. apstrahujući iz materije), ali fizičar putem same materije. Stoga, nema razloga da one stvari, koje mogu da se nauče iz filozofske nauke, sve dok mogu da se saznaju putem prirodnog rasuđivanja, ne mogu takođe da se uče iz druge nauke, sve dok spadaju u otkrivenje. Stoga se teologija, koja je uključena u svete doktrine, razlikuje od od one teologije koja je deo filozofije.“

    Na originalnom latinskom, Akvinski je koristio reč rotunda za zaobljenost. U Prvom tomu, Pitanje 67, Toma Akvinski je razjasnio da on zna koji je oblik Zemlje, zato što je koristio reč hemisfera (na latinskom: hemisphaerium), u značenju polovina sfere: „Ipak, čim je Sunce na horizontu, cela hemisfera je osvetljena od jednog kraja do drugog. …Drugo, u pogledu mesta, na jednoj hemisferi je prisutna svetlost, a na drugoj tama. Treće, u pogledu vremena, zato što je na jednoj hemisferi prisutna svetlost, a na drugoj tama, i to je označeno rečima: On nazva svetlost dan, a tamu noć.“ Povratak na tekst.
  10. Glavni izvori dokumentacije su dostupni u mojim člancima: Why does science work at all?, Creation 31(3), 2009, pp. 12–14, creation.com/whyscience; i The biblical roots of modern science, Creation 32(4), 2010, pp. 32–36, creation.com/roots. Povratak na tekst.
  11. Russell, C.A., “The Conflict of Science and Religion”, Encyclopedia of the History of Science and Religion, New York 2000, p. 15. Povratak na tekst.
  12. Wolchover, N., Ingenious ‘Flat Earth’ Theory Revealed In Old Map, Live Science, 23 June 2011. Povratak na tekst.
  13. Works of Aristotle I, p. 389. Povratak na tekst.
  14. [Prim.ur. Nekoliko agresivnih ateista je napalo i Isaiju i Bedu zato što Zemlja nije savršena sfera, iako je čak i Beda shvatao da Zemlja ima nepravilnosti „slične krompiru“ kao što su planine i rovovi na morskom dnu. Ali, on je shvatao da su to mala odstupanja od oblika sfere, tako da je razumno zvati Zemlju sferom. Takođe, dugo nakon Bede, prvo je postojala pretpostavka, a onda je otkriveno, da je Zemlja sabijeni sferoid, tj. da je zaravnjena na polovima. U stvarnosti, „sfera“ je prilično dobar naziv za oblik Zemlje, a ne greška. Većina savremenih astronoma smatra da je redu zvati Zemlju „kuglom“ ili „sferom“, dobro znajući da je to približan oblik. Shodno tome, isto dopuštenje treba napraviti i za Bibliju. Zapravo, ser Isak Njutn, kreacionista, prvi je predvideo zaravnjenost na osnovu Zemljinog okretanja.

    Jednostavna aritmetika pokazuje koliko je ova primedba na račun Isaije i Bede prazna i očajna. Ekvatorijalni poluprečnik Zemlje iznosi 6.378,1 kilometar, a polarni poluprečnik 6.356,8 kilometara. Najdublja tačka u okeanu je Challenger Deep (deo Marijanskog rova, prim.prev.), koja je duboka 10.916 metara, što predstavlja odstupanje manje od 0,2% u odnosu na sferu. Da li ste videli krompir ili kožnu loptu koji imaju takav sferni oblik? Takođe, sabijenost zbog razlike između polarnog i ekvatorijalnog poluprečnika iznosi samo 21,3 kilometra, što predstavlja odstupanje od 0,3% u odnosu na sferu.

    Uobičajeno je da postoji određeni stepen savršenstva ili preciznosti. Zemlja je savršena sfera sa odstupanjem od 0,3%, što je dovoljno savršeno za većinu ljudi. Uporedimo to odstupanje sa nekom loptom za igru: ako lopta ima jedan poluprečnik koji iznosi 63,781 milimetar, a drugi, koji naleže na njega pod uglom od 90 stepeni, iznosi 63,568 milimetara, to bi moglo bez problema da se nazove „kugla“ ili „sfera“. Bilo bi potrebno zaista oštro oko da bi se primetilo da je lopta od 6,5 centimetara malo ispupčena na sredini, i to za otprilike petinu milimetra.] Povratak na tekst.