Samo-proturječan ateizam

Zašto su protu-teisti prisiljeni vjerovati u protu-znanost

napisao Chris Smith
preveo Zlatko Madzar

Dobra znanost pokazuje kako su na ovome svijetu, strojevi neprekidnoga gibanja i strojevi ‘besplatne energije’ u potpunosti nemogući. Prvi i drugi zakon termodinamike diktiraju s apsolutnom sigurnošću kako su ovi strojevi nemogući,¹ i sve tvrdnje o izradi ili otkriću takvoga stroja pogrješne su ili su prijevare. Ali nakon promišljanja, to znanje dovodi, ako čovjek ima volje, do vjerovanja u našega slavnog Stvoritelja, Boga.

Strojevi neprekidnoga gibanja i strojevi ‘besplatne energije’ izmišljene su naprave što mogu zauvijek djelovati bez dodatnoga goriva, ili mogu proizvesti više rada, energije i /ili goriva od onoga kojeg potroše.¹

Zapravo, o cijelome se svemiru može razmišljati kao o vrsti stroja. Ima pokretne dijelove, sadrži gorivo, koristi energiju u zvijezdama i Suncu i na ostale načine, te ostvaruje neku vrstu rada.² Ali, za ljude koji ne vjeruju u postojanja našega Boga Stvoritelja, svemir je ustvari—kao što će biti pokazano—stroj ‘besplatne energije’ neprekidnoga gibanja. Zašto?

Za ateiste, svemir (definiran kao sva materija i energija koja postoji, što ujedno pokriva i bilo kakav ‘multi-svemir’³), ili:

Postao je bez ikakvoga rada ili goriva ili energije uložene iz bilo kakvoga izvora. To jest, izradio je sav rad i gorivo i energiju što postoji. Ili:

Vječan je. U kojem je slučaju po definiciji sposoban djelovati zauvijek bez ikakvoga dodavanja energije ‘izvana’.

Većina bi danas odabrala opciju 1, jer su svjesni kako se svemir kreće prema ‘smrti vrućinom’ koju zahtjeva drugi zakon termodinamike, što nedvojbeno znači da je imao početak.²

Ali ovo očito podrazumijeva kako je energija nastala ‘besplatno’, proturječno prvome zakonu termodinamike. I tako, na koji god način, za ateiste, svemir mora, po neizbježnoj definiciji, biti stroj ‘besplatne energije’ i neprekidnoga gibanja.

Stoga je ateistička hipoteza ‘besplatnoga svemira’⁴ razotkrivena kao ništa vrjednija od uzaludne maštarije nekoga zavedenog amatera, koji pokušava ukrotiti ‘besplatnu energiju’ ili izgraditi stroj besprekidnoga gibanja u svojoj radionici.

Nemojte pogriješiti; loša je znanost vjerovati u strojeve neprekidnoga gibanja i strojeve ‘besplatne energije’. Jedan ateistički ‘izlaz’ je pretpostaviti kako zakoni znanosti sami po sebi nisu nepromjenjivi, već su nekako evoluirali, ili su različiti u drugim dijelovima navodnih ‘multi-svemira’ spomenutih ranije. Trebalo bi biti očito da napuštanjem temeljnih zakona same promatračke znanosti kako bi se podržala prihvatljivija filozofija, zagovornici takvoga prespajanja napuštaju racionalno za nazivanje svojih pogleda ‘znanstvenima’ već u samome početku. Ako, pak, vjerujete kako je Bog stvorio svemir, ne morate nerazumno vjerovati u svemir koji mora biti stroj neprekidnoga gibanja. Možete se pridržavati vrlo visokih standarda promatračke i eksperimentalne znanosti.

Povremeni ateistički odgovor, kako ovo zahtijeva vjerovanje u Boga koji je neprekidan vječan stroj, očita je pogrješka (osim propusta opisivanja Boga kao stroja). Strojevi se sastoje od materije i energije, dijela materijalnoga svijeta kojeg je Bog (koji je duh, i čije “kraljevstvo nije od ovoga svijeta”) (Evanđelje po Ivanu 18:36) stvorio. Znanost samo nalaže kako su strojevi neprekidnoga gibanja nemogući u ovome materijalnom svijetu, koji je subjektom zakona što je sâm Bog postavio.

Tako se izbor svodi na obvezu vjerovanja u entitet za kojeg znanost tvrdi da je nemoguć—nerazuman, proturječan, neznanstven ateistički prijedlog svemira koji mora biti stroj ‘besplatne energije’ i neprekidnoga gibanja, ili vjerovanja u vječnoga Boga koji je stvorio svemir—svu materiju i energiju—i postavio zakone po kojima djeluje.

Otuda razum, logika i znanost vode vjerovanju u našega predivnoga, moćnoga, slavnoga Stvoritelja, Boga!