Also Available in:

Darwinov utjecaj – okrvavljeno nasljeđe evolucije

darwin_nazi_copy

napisao Raymond Hall
preveo Zlatko Madzar

Članak iz Creation 27(2):46–49, ožujak, 2005

Poljska je još uvijek bila iza Željezne zavjese. Bilo je ljeto 1972., i ja sam putovao u tu zemlju sa studentskim kolegama. Naš tercijarni tečaj uključivao je marksizam, i željeli smo vidjeti (nešto od njegovih implikacija) primjenu i posljedice toga učenja u praksi.

Prešavši granicu Istočne Njemačke, osjetio sam određeno uzbuđenje; prethodno nisam probio ‘Berlinski zid’. ‘Ničija zemlja’ i ružne zatvorske barikade što razdvajaju Istočnu i Zapadnu Njemačku bile su jezive.

Osobito jeziv bio je koncentracijski logor Auschwitz na jugu Poljske. Vidio sam kosu, naočale i zube u visokim gomilama, te plinske komore u kojima su tisuće žrtava nemilosrdno uništene. Bilo je ljetno doba, ali ptice nisu pjevale. U zraku se osjećao zrak. Poljski dječak koji nam je bio vodič šapnuo je: ‘Moji djedovi i bake umrli su u ovome logoru. Moja je dužnost prenijeti ljudima što se dogodilo.’

Osnovno pitanje

Tri godine kasnije, moja supruga i ja otišli smo u posjet prijateljici iz Istočne Njemačke s kojom smo se dopisivali, Dorotheaji, kojoj nije bilo dopušteno posjetiti nas. Još jednom prešli smo ‘Ničiju zemlju’ i produžili dalje. Berlinski zid - ovaj put osjećali smo se vrlo ranjivo.

Od tada smo odlazili mnogo puta. Jednom prilikom upitali smo našu prijateljicu: ‘Pomislite li ikada da će se stanje promijeniti?’ Odgovor je bio kratak: ‘Ne’, ali njen gorak pogled pun očaja bio je mnogo rječitiji.

Vjerujem da, stoga, možete zamisliti suze i radost što su tekli u studenome 1989. godine kad je Zid pao. Vrata zatvora širom su se otvorila, i naši prijatelji bili su slobodni!

Ipak, pod površinom potkopano pitanje nije se dalo otjerati. Uvidio sam stravičan utjecaj nacizma na život naroda. Kasnije sam doživio gotovo jednako mračan učinak drukčije ideologije - komunizma. Zašto je takvo ogromno zlo oslobođeno nad toliko mnogo ljudi?

Zajednički nazivnik

U godinama prije moga prvog posjeta Poljskoj, trudio sam se razumjeti marksizam i nacizam, i ono što je oblikovalo svjetonazore koji su opravdavali užasavajuće postupke kojima sam posvjedočio. Otkrio sam zajednički nazivnik.

Marksizam je, kako sam naučio, težio biti znanstvenim. Utemeljen na teoriji o društvu i ekonomiji za koju se vjerovalo kako zrcali istinsku povijest života. Misao vodilja bila je borba između klase koja je posjedovala sredstva za proizvodnju (kapitalistička ‘buržoazija’) i radnička klasa (‘proletarijat’) koja to nije posjedovala.

Zlo je, u socijalističkome svjetonazoru, ugnjetavanje radničke klase od strane buržoazije. Nakon što ih je Marx prosvijetlio u vezi s ‘istinskom poviješću života’, muškarci i žene sada su mogli preuzeti nadzor nad tom poviješću. Mogli su ubrzati ‘prirodu’ na njenom putu prema cilju svjetske revolucije koja bi protjerala takva ‘zla’ i proizvela socijalističku utopiju.

Hitler je, kako sam otkrio, dijelio sličan svjetonazor, što je ocrtano u njegovoj knjizi Mein Kampf (doslovno ‘Moja borba’). Vjerovao je da su ljudi, kao životinje i biljke, uključeni u neprekidnu borbu za opstanak. Vrhunac povijesti bio bi opstanak najsposobnijih vrsta - za koje je vjerovao da su ‘arijevska rasa’, utjelovljena u njemačkome narodu.

Hitler i Staljin primjenjivali su svoju ‘znanstvenu’ logiku bezobzirnom, nadmoćnom odlučnošću. To je činio i Mao Ce-tung u Kini, gdje su također nebrojeni milijuni iščezli u ime utopijskoga marksističkog sna. Ni oni nisu uvjerili samo sebe, već i milijune drugih - ljude kao što ste vi i ja - kako su na to imali pravo.

Ali odakle su te ideje postale? Koja je bila ‘znanstvena’ osnova za takvo zlo?

Vremenska linija terora nadahnutog evolucijom

1860: Karl Marx
Karl Marx

‘Duhovni otac’ komunističkoga sustava Marx, bio je strastveni sljedbenik Darwina. Svoju je društvenu i ekonomsku ideju spojio s načelima evolucije. Marx je napisao kako Darwinova knjiga ‘sadrži osnovu iz povijesti prirode za naše stavove’. Njegov učenik Lenjin primjenjivao je krajnju nemilosrdnost i teror u Rusiji - pojam ‘rijeke krvi’ uobičajeno se primjenjuje u opisivanju njegove vladavine.

1918: Leon Trotsky
Leon Trotsky

Fanatično predan darvinizmu i marksizmu, komunistički vođa Trocki bio je surov prema kršćanskoj crkvi. Izjavio je kako su ga Darwinove ideje ‘opijale’, te da se ‘Darwin zalagao za mene kao moćni vratar na ulazu u svemirski hram’. Bez zakona Stvoritelja koji bi ga obuzdavali i bez opravdanja evolucije, slobodno je koristio gotovo sva sredstva za postizanje moći i političkih ciljeva.

1930: Joseph Stalin
Joseph Stalin

Najveći masovni ubojica na svijetu studirao je na teološkome fakultetu u Tiflisuju (Tbilisi) u državi Gruzija. Jedan njegov prijatelj kasnije rekao je kako je Staljin postao ateist pročitavši Darwina. Izbačen je iz fakulteta s 19 godina zbog svojih revolucionarnih poveznica. Nakon zaključka kako evolucija ne pruža osnovu za savjest ili moral, osjećao se slobodnim mučiti i ubijati do bilo koje mjere za koju bi se odlučio kako bi postigao svoje komunističke ciljeve.

1940: Adolf Hitler
Adolf Hitler

Svoju rasnu i socijalnu politiku oblikovao je na evolucijskim idejama za opstanak najsposobnijih i superiornošću određenih ‘povlaštenih rasa’ (kao u podnaslovu Darwinove knjige). Hitlerova vladavina ishodila je u pokolju šest milijuna Židova kao i mnoštva crnaca, cigana, retardiranih, i drugih skupina smatranih nesposobnima za životni napredak. Evolucijska ‘znanost’ eugenika pružala je opravdanje za provođenje njegovih odluka.

1975: Pol Pot
Pol Pot

Smrt kambodžanskog diktatora Pol Pota 1998. godine označila je svršetak jednoga od najgorih svjetskih masovnih ubojstava. Od 1975. vodio je Crvene kmere u genocid nad vlastitim narodom u krvožednom režimu nadahnutim komunizmom Staljina i kineskoga zloglasnog Mao Ce-tunga. Poznato je da je predsjednik Mao smatrao Darwina i njegovog sljedbenika Huxleyja dvojicom svojih omiljenih autora.

Način gledanja

Hitlerovo razumijevanje povijesti života, kao i ono Marxovo, Staljinovo i Maovo, nije osmislio Nijemac, Rus, Kinez. Oblikovao ga je Englez po imenu Charles Darwin.

Darwinova knjiga, On the Origin of Species by Means of Natural Selection, Or the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life [O podrijetlu vrsta prirodnim odabirom, ili očuvanje povlaštene rase u borbi za život] (1859.) postavila je temelj njihova svjetonazora. Svaki od njih primjenjivao je načelo ‘preživljavanja najsposobnijih’ na svoju vlastitu situaciju.

Za Marxa i Staljina to je bila borba klasa; za Hitlera je to bila borba rasa. Budući je darvinizam potkopavao autoritet Biblije o podrijetlu, to je značilo da, logično, nema odgovornosti prema Bogu za masovna ubojstva koja su služila za provođenje njihovih ideja. Ustvari, takva taktika mogla bi se opravdati darvinizmom. Bez apsolutnoga standarda ispravnog i pogrešnog, oni koji su na vlasti ne odgovaraju niti jednome standardu. Tako ‘moći’ postaje ‘ispravno’.

Kako je Darwinovo promišljanje o evoluciji postalo široko prihvaćeno i apsorbirano od društva, ne samo da je uvjerilo vođe kao što su Marx i Hitler, nego je to postalo i ‘znanstveni’ okvir što je opravdavao javno prihvaćanje njihovih postupaka za ‘dobrobit’ čitavoga čovječanstva.

Zastrašujući san

Tijekom godina, posjećivao sam Istočnu Njemačku, Poljsku, Čehoslovačku i Mađarsku. Navikao sam gledati sirove i bezlične ploče stambenih blokova što okružuju gradove.

Nedavno sam posjetio i Rumunjsku. Nisam se iznenadio kad sam vidio istu stvar u njezinu glavnome gradu, Bukureštu - koji se nekoć nazivao ‘Mali Pariz’.

Razina općega razaranja bila je šok, ne samo uokolo Bukurešta, već i u samome njegovom srcu. Slušao sam rumunjsku ženu čija je obiteljska kuća sravnjena kako bi se napravio put za Veličanstvenu Aveniju što vodi do Narodne palače (sada svrgnutog) komunističkoga diktatora Nicolaea Ceausescua.

Koračajući duljinom ove kulturne pustoši, bilo mi je teško obrazložiti dubinu tuge što sam osjećao. Gledao sam utjecaj Darwinova razmišljanja, kako ga je tumačio sovjetski diktator Joseph Staljin i tadašnji rumunjski vođa Ceausescu, na život još jedne nacije.

Nisu bili u pravu

Tijekom nedjeljnog posjeta podijelio sam ove misli sa skupinom kršćana u Bukureštu. Kao Englez, mogao sam samo stajati pred njima s izrazom neizmjernoga žaljenje zbog svega što je jedan od mojih sunarodnjaka pustio u svijet koji ništa nije sumnjao.

Hitler nije bio u pravu. Staljin nije bio u pravu. Ceausescu nije bio u pravu. Darwinova teorija, na kojoj su ti tirani temeljili svoje postupke bila je u krivu, također. Dokaz mi je bio pred očima; njegov temeljit učinak na živote onih s kojima sam razgovarao. Za njih to nije bila samo zanimljiva teorija, već zastrašujuća praksa.

U isto vrijeme, međutim, uspio sam ih usmjeriti prema nekome tko je u pravu, ne samo u teoriji, već i u praksi. Onoga tko je razumio istinsku povijest svijeta i pravu prirodu života, jer ju je On stvorio (Evanđelje po Ivanu 1:1–3).

Ta Osoba je Isus Krist, Bog u tijelu (Evanđelje po Ivanu 8:58). Došao je na Zemlju potvrditi i ispuniti izjave što je iznio u ranijim vremenima glede početka života. I On je dodao tome nadahnuti uvid u ono što tek treba doći. I On je potvrdio sve to uskrsnuvši od mrtvih.

Ne iz kaosa

Te nedjelje spomenuo sam se odlomka iz Evanđelja po Ivanu, 10. poglavlje, u kojem je Isus rekao: ‘Zaista, zaista, kažem vam … Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. – Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.’ ( Evanđelje po Ivanu 10:1.10).

Taj isti Isus je Riječ ( Evanđelje po Ivanu 1:1) koji je govorio u povijest od njenoga sâmog početka. ‘U početku stvori Bog nebo i zemlju … na svoju sliku stvori Bog čovjeka… i vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro … Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom’ (Knjiga Postanka 1:1.27.312:1).

Ne potječemo iz kaosa, uspona putem ‘preživljavanja najsposobnijih’ kako bismo dosegli utopiju našega vlastitog stvaranja. Dolazimo iz savršenstva, kroz neuspjeh u bol i smrt—koja je došla u bivanje kada su naši prvi roditelji pokušali isključiti Boga; baš kao što su Darwin, i potom Hitler, Staljin i Ceausescu činili u svoje vrijeme.

Svaki od njih bio je u krivu glede prošlosti; to je vidljivo u smrti i razaranju što su njihove zamisli izrodile. Ali Isus je bio u pravu—što se jednako tako vidi u dobrome plodu Njegova vlastita života.

Oni su bili u krivu i u vezi budućnosti. Utopijski san neće biti ispunjen od čovjeka, nego od Boga. Povijest se kreće prema ‘onome danu’ - obećanim Nebesima i novoj Zemlji, što slijedi nakon smrti i uništenja ‘staroga’ (2. Petrova poslanica 3:10).

Svi oni koji ljube Isusa mogu se radovati nebeskoj Svadbenoj gozbi Jaganjca Božjega (Otkrivenje 19)—kojem su svi brakovi i svi pozitivni odnosi samo predokus. Ta nova Nebesa i nova Zemlja bit će dom ljudi koji ljube Isusa, živjet će zajedno s Njim čitavu vječnost u odnosu koji bude bogat, potpun i savršen. I svaka suza—čak i ona iz Auschwitza i Bukurešta—bit će obrisana.

Helpful Resources