Also Available in:

Table of Contents

Refuting Evolution 2, revised and expanded edition, 2011

Index

Introduction

Unit 1

Chapter 1

Argument: Creationism is religion, not science

Chapter 2

Argument: Evolution is compatible with Christian religion

Chapter 3

Argument: Evolution is true science, not ‘just a theory’

Unit 2

Chapter 4

Argument: Natural selection leads to speciation

Chapter 5

Argument: Some mutations are beneficial

Chapter 6

Argument: Common design points to common ancestry

Chapter 7

Argument: ‘Bad design’ is evidence of leftovers from evolution

Chapter 8

Argument: The fossil record supports evolution

Unit 3

Chapter 9

Argument: Probability of evolution

Chapter 10

Argument: ‘Irreducible complexity’

Chapter 11

Argument: Evolution of sex

Chapter 12

Argument: Evolution of mankind

Appendix 1

Common arguments for evolution that have been rejected

Appendix 2

Common arguments for creation that should not be used

Opovrgavanje evolucije2—Poglavlje 11

Nastavak Refuting Evolution koji opovrgava najnovije argumente u prilog evoluciji (kako su predočili PBS i Scientific American).

Pišu i Michael Matthews
preveo Mladen Čirjak

Argument: Evolucija seksa

Evolucionisti kažu, ‘Jedan od takozvanih “problema ” evolucije—seksualnosti—lako se može objasniti.’

Prvi puta objavljeno u Refuting Evolution 2, Poglavlje 11

PBS 5 bila je jedna od najinformativnijih o sukobu evolucije i kršćanstva. Naslov je Zašto seks? Uobičajena propaganda je da se ‘znanost’ (uslovno definirano kao evolucija) odnosi na činjenice / dokaze ili kako pitanja, dok se religija bavi vrijednostima / vjerom / moralom ili pitanjima ‘zašto’. Kao što je objašnjeno u drugom poglavlju chapter 2, ovo je pogrešna distinkcija i ova epizoda to pokazuje. Ovdje, evolucijska psihologija izravno utječe na pitanja seksualnog morala.

Program također troši mnogo vremena na raspravu o prednostima potpuno funkcionalnog seksualnog reproduktivnog sustava, ali pogrešno implicira da je to dovoljno da se objasni njegovo porijeklo.

Za seks se kaže da je važniji od samog života, jer omogućuje prijenos gena budućim generacijama. PBS opsežno citira evolucijskog genetičara sa Sveučilišta Rutgers, Robert-a Vrijenhoek-a koji je o seksualnoj reprodukciji rekao:

To je naša besmrtnost. To je ono što nas povezuje s ljudima u budućnosti. To je ono što nas je povezalo sa svim našim precima u prošlosti. To je ono što nas povezuje s precima koji su bili ribe, precima koji su bili protozoni i precima koji su bili bakterije. [PBS 5]

Naravno, serija je samo istakla ovu vezu, osim sumnjivih implikacija nekih zajedničkih značajki (vidi chapter 6). Također je važno napomenuti kako evolucija izravno utječe na ‘religiju’ unatoč tvrdnjama da su one kompatibilne (vidi chapter 2). Vrijenhoek implicira da nemoral nema nikakve veze s opstankom pojedinca.

Aseksualna v. seksualna reprodukcija

PBS 5 svoje kamere postavlja u Teksas, gdje su znanstvenici istraživali guštere koji su u potpunosti ženke. Polagali su jaja iz kojih su se izlijegali gušteri koji su bili klonovi majke. To se naziva partenogeneza, od grčke riječi parthenos (djevica) i latinske riječi genesis (od grčke riječi gignesthai [roditi se]). Činilo im se da im dobro ide, pa u čemu je poanta seksa?

Nedostaci seksualne reprodukcije

Program uistinu priznaje da seks ima brojne nedostatke, npr. samo 50 posto gena prenosi se na potomstvo. To znači da postoji 50-postotna vjerojatnost gubitka korisne mutacije. A u stabilnoj populaciji (tj. onoj kojoj se ne mijenja broj jedinki) u prosjeku postoji jedan potomak po roditelju koji preživi, tako da je aseksualna reprodukcija dvostruko učinkovitija u prenošenju gena na sljedeće generacije. Seks također znači da se optimalna konfiguracija gena nikada ne može prenijeti u cijelosti.

Također je biološki skupo održavati spolne organe i održavati mehanizme za sprečavanje muškog imunološkog sustava da uništi vlastitu (genetski različitu) spermu, te sprečavanje ženskog imunološkog sustava da uništava spermu ili potomstvo koje nosi (kod viviparnih organizama). Kao što ćemo vidjeti u odjeljku o seksualnom odabiru u nastavku, ponekad seksualni displej može biti nezgrapan i učiniti organizam ranjivijim. Ženke očito troše puno vremena i energije ako moraju rađati žive mlade. Potrebna je energija da se pronađe partnera, u protivnom će organizam umrijeti bez prenošenja svojih gena, a ako se eliminira jedan spol, vrsta će izumrijeti. Puno je to problema s obzirom na to da se aseksualni organizmi poput bakterija razmnožavaju vrlo brzo.

Zbog ovih guštera, pripovjedač je postavio pitanje: ‘Jesu li mužjaci zaista potrebni?’ Mužjaci jedu oko pola hrane, a to znači da je samo polovina populacije (ženke) izravno uključena u donošenje potomstva na svijet. U aseksualnoj populaciji svi njezini članovi izravno donose potomstvo na svijet.

Prednosti seksualne reprodukcije

Budući da vrste koje se spolno reproduciraju dobro egzistiraju, mužjaci moraju biti od koristiti. Zatim PBS 5 se potom prebacuje u bazen u Sonora-i u Meksiku, nastanjen bjelicama, koje se reproduciraju aseksualno i seksualno. Ali one su zaražene parazitom koji uzrokuje bolest crnih pjega. PBS ponovo citira genetičara Vrijenhoek-a, koji kaže da su bjelice koje se spolno razmnožavaju otpornije od onih koje se razmnožavaju aseksualno.

Istraživači su se pozvali na ‘Hipotezu crvene kraljice’, koju je osmislio Lee van Valen; Alisa (u zemlji čudesa) se utrkivala s Crvenom kraljicom i uzviknula da moraju nastaviti trčati samo da bi ostali na istom relativnom položaju. Evolucija bi trebala biti utrka, a aseksualne bjelice su stvarale klonove, zatim prestale evoluirati, te su laka meta. Ali seksualno reproducirajuće bjelice proizvele su puno varijacija, tako da su predstavile pokretnu metu. No, drugi evolucionisti kažu: ‘Ideja Crvene kraljice jednostavno je simpatično ime za zoološki mit.’’1

Činilo se da je ova lijepa hipoteza dovedena u pitanje kada je suša eliminirala bjelice. Kad se bazen prirodno obnovio, paraziti su brže pobili one spolno reproducirajuće. No, ispostavilo se da su seksualno reproducirajuće bjelice, koje su unijeli ljudi, i dalje najotpornije. Pokazalo se da su prirodni kolonizatori potomci jedinki u bliskom srodstvu, pa su izgubili prednost varijabilnosti.

Stoga se čini da je varijabilnost glavna prednost, te da isplatiti platiti cijenu prijenosa samo 50 posto gena i druge nedostatke muškaraca. Spolna reprodukcija također ima 50 posto šanse da izgubi štetnu mutaciju bez negativnih utjecaja na populaciju (smrt pojedinca).

Prednost ne objašnjava porijeklo!

Kreacionisti mogu objasniti porijeklo potpuno funkcionalne seksualne reprodukcije, od samog početka, u optimalnoj i genetski raznolikoj populaciji. Jednom kada su mehanizmi već uspostavljeni, oni će imati ove prednosti. Ali samo to što imaju prednosti, niti približno ne objašnjava kako su mogli nastati. Teoretski prijelazni oblici bili bi vrlo nepovoljni, pa bi prirodna selekcija djelovala protiv njih. U mnogim su slučajevima muški i ženski spolni organi precizno prilagođeni kako bi jedan mogao pristajati drugom, što znači da se nisu mogli neovisno razvijati.

Evolucija seksa?

PBS 5 sadrži simpatični crtić dva jednostanična stvorenja s očima, koji se ljube i razmjenjuju gene. Tada pripovjedač intonira:

Slučajne promjene proizvele su malo i brzo biće, što se pokazalo kao evolucijska prednost. Organizmi s takvim reproduktivnim stanicama se nazivaju mužjaci. Njihov je cilj pronaći organizme s drugačijim specijalnostima - osigurati hranjive tvari koje život zahtijeva. Ti se organizmi nazivaju ženkama. Ti su se rani pioniri razvili u spermu i jajašce. [PBS 5]

Čekaj malo - ne samo da animacija nije zamijna za dokaze, već je u nekom trenutku ovaj program skočio s navodnih muških i ženskih jednostaničnih bića na višestanične organizme koji sadrže stanice poput njih. Narator je nastavio:

Mužjaci proizvode spermu u milijunima - s toliko potencijalnog potomstva, ne isplati se sitničariti u vezi s jajašcima. Bolja strategija je pokušati oploditi što više jajašaca. Jajašca su kompleksnija od sperme i zahtijevaju veće ulaganje energije. Ženke proizvedu ograničen broj jajašaca. Manje jajašaca znači manje šanse za prijenos gena, a to znači da je za ženke - za razliku od mužjaka - bolje ako su izbirljive. Na dubokoj biološkoj razini mužjaci i žene žele različite stvari bez obzira na to kakvima se stvari čine na površini…. Mala sperma protiv velikih jajašca…. Količina protiv kvalitete. [PBS 5]

Otprilike u isto vrijeme, program je prikazao muškarca i ženu ispod plahte, vjerojatno gole, ali ne prikazujući previše toga, koji se prepuštaju seksualnoj predigri, a zatim i niz sekvenci životinja koje se pare. Je li ovaj program doista namijenjen mladim školarcima?

Tada program objašnjava muško nadmetanje za partnerice i ukrašene seksualne prikaze, dok ženke biraju. Navodno je koncept ženskog izbora često diskontiran u viktorijanskoj Engleskoj (sa ženom za šefa države koja je vladala više od 60 godina).

Ali program se preusmjerava na pticu u Panami. Navodno, krokodili pojedu toliko ptića da ženke ostave mužjake da se brinu za jaja, dok se pokušaju ponovo pariti. Ženke su one koje imaju hareme, ubijaju ptiće i razbijaju jaja drugih ženki. Narator kaže:

Dakle, sada su ženke te koje brinu više o kvaliteti nego o količini. Sada su ženke te koje se bore za partnere. S vremenom, poprimaju tradicionalno muške osobine…. Dakle, evolucijsko otkriće o spolu je ovdje. Muške i ženske uloge nisu uklesane u kamen. One se u velikoj mjeri određuju time koji se spol natječe za partnere i koji ulaže u mlade. [PBS 5]

Prije su relativna veličina i brzina sperme i jajašca prouzročili da se mužjaci natječu, a ženke ulažu više vremena u potomstvo i druge razlike u ponašanju. Sada, konkurencija i ulaganje u mlade više nisu efekti, već su sami uzroci koji poništavaju uloge očekivane s obzirom na razlike u gametama. To zapravo znači da je evolucija kao okvir objašnjenja toliko plastična da njezini zagovornici mogu objasniti međusobno oprečna stanja stvari, ako imaju dovoljno mašte za stvaranje plauzibilan eto-tako priča.

U skladu s ostatkom serijala, PBS 5 želi indoktrinirati gledatelje kako bi pomislili da je evolucija dobro objasnila porijeklo seksa. Dostojan dokumentarac ne bi cenzurirao dokaze protiv tog stajališta. U stvarnosti, evolucionisti zaista nemaju pojma kako se seks mogao razviti. Čak i ateist Richard Dawkins kaže:

Reći, kao što ja jesam, da dobri geni mogu imati koristi od postojanja seksa, dok loši geni mogu imati koristi od njegove odsutnosti, nije isto što i objasniti zašto seks uopće postoji. Mnogo je teorija zašto postoji seks, a nijedna od njih nije potpuno uvjerljiva… . Možda ću jednog dana skupiti hrabrost da se u potpunosti pozabavim time i napišem cijelu knjigu o podrijetlu seksa.2

Samozadovoljnim uvjerenjima programa PBS suprotstavlja se i evolucionistički časopis Science: ‘Kako je seks nastao i zašto je bujao ostaje misterija.’3

Seksualna selekcija

Darwin je najpoznatiji po ideji da je prirodna selekcija pokretačka snaga evolucije. Ali shvatio je da to neće objasniti niz značajki koje naizgled predstavljaju smetnju, npr. rep pauna. Stoga se Darwin pozvao na ideju seksualnog odabira, gdje je odabir kojeg čini suprotni spol igrao veliku ulogu u određivanju koji pojedinci mogu prenijeti svoje gene. Kasnije se seksualni odabir poziva da objasni ljudski mozak.

Kreacionisti ne poriču ni prirodnu ni seksualnu selekciju. Na primjer, mislimo da je vjerojatno da je seksualni odabir povećao prirodni odabir u proizvodnji različitih grupa ljudi (‘rasa’) iz jedne populacije ljudi koja je bila izolirana nakon Babel-a.4

Razlika je u tome što kreacionisti prepoznaju da selekcija može djelovati samo na postojećim genetskim informacijama. Evolucionisti vjeruju da mutacija pruža nove informacije za izbor. Ali niti jedna poznata mutacija nije nikada povećala genetsku informaciju, mada bi danas trebalo biti mnogo primjera da su mutacije/selekcija doista adekvatne za objašnjenje ‘od-sluzi-do-tebe teorije’.5

Čimpanza i bonobo

Čimpanza Pan troglodytes i bonobo (ili patuljasta čimpanza) Pan paniscus hibridiziraju, pa pripadaju istoj biblijskoj vrsti. Ponekad se svrstavaju kao podvrste Pan troglodytes troglodytes i P.t. paniscus, odnosno unutar iste vrste. Iako izgledaju slično, žive u sličnom okruženju i jedu sličnu hranu, njihovo ponašanje je drugačije.

Čimpanze su nasilne, a bonobi mirni. Program PBS 5 prikazuje park divljih životinja u San Diegu i prikazuje bonobe kod kojih postoji svaka ‘zamisliva’ vrsta rekreacijske kopulacije, kako heteroseksualne tako i homoseksualne, s kratkim komentarom vrijednim hiper-testosteronskog adolescenta.

Pa kako se objašnjava njihovo ponašanje? Navodno solidarnošću ženki: ‘mogu sklapati saveze i kooperativno dominirati nad mužjacima’, dok čimpanze zlostavljaju ženke. Pa kako objasniti žensku solidarnost? ‘Relativno jednostavna promjena u ekologiji hranjenja bila je odgovorna za ovu dramatičnu razliku u društvenom ponašanju.’ Ženke bonoba traže hranu na zemlji, tako da imaju mogućnosti za društvenu interakciju. Ženke čimpanze to ne mogu činiti jer gorile pojedu hranu na tlu, tako da ženke moraju tražiti hranu samo na stablima. Navodno je suša prije dva milijuna godina ubila gorile i omogućila populaciji čimpanzi da se hrane na zemlji i evoluiraju u bonobe. Šteta, kaže program, da nismo imali sličnu povijest i razvijali se “u potpuno drugačiju, mirniju, manje nasilnu i više seksualnu vrstu. ’

Kao i obično, ne bismo trebali očekivati stvarne dokaze za ovu priču. Iz dostupnih dokaza, nemoguće je odrediti uzrok. Drugim riječima, kako možemo osporiti da se dogodilo suprotno, tj. da ženska solidarnost nije stvorila hranjenje na zemlji ili čak da invazija gorila nije prouzrokovala da bonobi prerastu u čimpanze?

Seksualni moral v. evolucijska psihologija

Ženka možda želi mužjaka s najboljim genima kako bi osigurala da joj potomstvo bude “fit”. Ali njena najbolja strategija za preživljavanje potomstva mogla bi biti pronalazak mužjaka koji će ostati s njom i pomoći joj u skrbi za mlade. Najbolja strategija mužjaka je osigurati da je potomstvo njegovo, tako da bi monogamija imala selektivnu prednost.

Ali druge evolucijske sile prijete monogamiji. Na primjer, ptice pjevice su monogamne, ali ponekad će ženka žudjeti za mužjakom s jačim genima. Ali ovo je rizično - ako ‘muž’ sazna, mogao bi pobiti potomstvo.

Koncepti uzeti od životinja primjenjuju se na ljude u novom polju evolucijske psihologije. Geoffrey Miller je u programu PBS-a tvrdio da je naš mozak previše ekstravagantan da bi se razvijao prirodnom selekcijom. Tvrdio je: ‘Nije to bio Bog, to su bili naši preci,’ seksualnom selekcijom, koja je oblikovala naš mozak ‘biranjem svojih seksualnih partnera zbog njihovog mozga, zbog njihovog ponašanja, tijekom udvaranja.’ Umjetnost, glazba i humor imali su ulogu paunova repa.

To navodno potvrđuju testovi ljudske privlačnosti. Muškarci više vole ženska lica punih usana, što ukazuje na visoki estrogen; i druge crte lica, što ukazuje na nizak testosteron. Oboje su pokazatelji plodnosti. Dakle, mužjaci se sada odlučuju iako imaju brzu i malenu spermu? Još jednom, evolucija objašnjava bilo koje stanje stvari, pa zapravo ne objašnjava ništa.

Žene koje traže kratkotrajne avanture ili koje ovuliraju, više vole muževna lica, što ukazuje na ‘dobre’ gene. Ali više preferiraju ženstvenije ‘nježnije’ muškarce za dugoročnu vezu jer je vjerojatnije da će im pomagati u brizi za djecu. Ali izgled može biti varljiv. Pitamo se također bi li lice osobe iz druge skupine ljudi bilo birano jednako često, iako nema negativnih efekata po gene potomstva iz takozvanih međurasnih brakova.6

Iako postoji izjava o tome da je evolucijska psihologija kontroverzna čak i među evolucionistima, ovaj program Miller-ove ideje prikazuje nekritički i bez osporavanja. No, revizija njegove knjige, The Mating Mind, in New Scientist-u kaže:

Kako se zapravo testira te ideje? Bez truda da se to učiniti, evolucijska psihologija ostat će u carstvu zabave u fotelji, a ne stvarna znanost.7

Vodeći evolucijski paleo-antropolog, Ian Tattersall, podjednako je oštar prema Miller-ovoj knjizi:

Na kraju, ovdje gledamo proizvod umjeća pripovjedača, a ne znanosti.8

Zašto epizoda o seksu?

U potrazi za objašnjenjima zašto bi evolucionisti bili toliko strastveni s obzirom na svoj sustav vjerovanja da bi potrošili tolike milijune namećući ga javnosti kao PBS u serijalu Evolution, možda neće trebati ići dalje od ovog segmenta. Kao da su oni koji traže opravdanje ‘sve prolazi’ pristupa seksualnom moralu imali vodeću riječ u ovom segmentu. S ljudima koji su već predstavljeni kao napredna vrsta majmuna, i seksom kao pukim sredstvom za širenje gena, način na koji se program zadržao na nasumičnim hetero/homo ‘izletima’ naših navodnih bonobo ‘rođaka’ i asocijacijom na navodno superiorni, mirniji stil života, otkrio je mnogo.

Preporučene bilješke

  1. L. Margulis and D. Sagan, What Is Sex? (New York, NY: Simon and Schuster, 1997), p. 121. Natrag na tekst.
  2. R. Dawkins, Climbing Mt. Improbable (Harmondsworth, Middlesex, England: Penguin Books Ltd., 1997), p. 75. Natrag na tekst.
  3. B. Wuethrich, Why Sex? Putting the Theory to the Test, Science 281:1980–1982, 1998. Natrag na tekst.
  4. The human ‘races’ issue is covered more fully in C. Wieland, One Human Family: The Bible, science, race and culture (Creation Book Publishers, 2011). Natrag na tekst.
  5. Imajte na umu da čak i ako bi se takve mutacije ikad otkrile, evolucionisti bi trebati pronaći još stotine kako bi dali svojoj teoriji opažački poticaj koji joj očajnički treba. Vidi L. Spetner, Not by Chance (New York, NY: Judaica Press, 1999); Vidi također Carl Wieland, CMI’s views on the Intelligent Design Movement, creation.com/CMI’s views on the Intelligent Design Movement. 30 August 2002. Natrag na tekst.
  6. C. Wieland, The Bible and interracial marriage, creation.com/bible interracial marriage. Creation 34(1):20–22, December 2011. Natrag na tekst.
  7. T. Birkhead, Strictly for the Birds, review of The Mating Mind by Geoffrey Miller, New Scientist, p. 48–49, 13 May 2000. Natrag na tekst.
  8. I. Tattersall, Whatever Turns You On. Review of The Mating Mind by Geoffrey Miller, New York Times Book Review, 11 June 2000. Natrag na tekst.

Note about citations: Quotations from the Scientific American article by John Rennie will be labeled ‘SA,’ followed by the page number. Quotations from, and other mentions of, the PBS-TV series ‘Evolution,’ will be labeled ‘PBS,’ followed by the episode number, e.g. ‘PBS 6’ refers to Episode 6. Natrag na tekst.