Explore
Also Available in:

Knjiga Postanka: Biblijski autori vjerovali su da je to povijest

‘Važna stvar jeste da je Bog stvorio, nije li?’

napisao
preveo Zlatko Madzar

Sun rise

Svako ima nekoga tko će vam reći: ‘Nedostaje ti čitava točka! Svrha Knjige Postanka jeste učenje da je Bog naš Stvoritelj. Mi ne smijemo biti podijeljeni zbog malih pojedinosti. Knjiga Postanka uči teološku istinu “Tko?” i “Zašto?” a ne o “Kako?” i “Kad?”’ Ili kažu kako je Biblija knjiga vjere i morala, a ne povijesti.

Očigledan odgovor je, zašto bismo trebali vjerovati Knjizi Postanka kad kaže da je Bog stvorio ako joj ne možemo vjerovati glede pojedinosti? Napokon, Isus je rekao Nikodemu: ‘Ja sam vam govorio o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete; kako ćete onda vjerovati ako govorim o nebeskim stvarima?’ (Evanđelje po Ivanu 3:12). Tako ako se Knjizi Postanka ne može vjerovati što se tiče zemaljske stvari, kao što je starost Zemlje, slijednost stvaralačkih djela na njoj, ili Potop koji ju je prekrio, onda zašto joj vjerovati o nebeskoj stvari kao što je tko je bio Stvoritelj? Isto tako, ako je Knjiga Postanka 1 bila samo zato da nam kaže kako je Bog stvoritelj, onda zašto ne jednostavno stati na stihu 1, kazavši time sve što je potrebno?

Međutim, kritika je previdjela nešto čak važnije – Knjiga Postanka pisana je kao stvarna povijest. To je razlog zašto se ostatak Biblije bavi s događajima, ljudima i vremenskim redoslijedima kao sa stvarnom poviješću, ne kao s parabolama, poezijom ili alegorijom.

Što kaže ostatak Pisma?

Starost i jedinstveno stvaranje Adama i Eve bili su važni Isusu

Kad je poučavao o braku, Isus je rekao:

‘Ali na početku stvaranja Bog “ih stvori muško i žensko. … Zato će čovjek ostaviti svoga oca i majku i biti sjedinjen sa svojom ženom, i njih dvoje postat će jedno tijelo.” Tako oni nisu više dvoje, nego jedno’ (Evanđelje po Marku 10:6–8).

Ovdje, Isus je naveo Knjigu Postanka 1:27 i Knjigu Postanka 2:24 o stvarnome prvom čovjeku i prvoj ženi koji su postali prvi par, i to je temelj za brak između jednoga muškarca i jedne žene i danas. Ne muškarca i muškarca, ili žene i žene, ili više od dvoje ljudi. Evolucija umjesto toga uči da se čitava populacija ljudi razvila iz stvorenja sličnih majmunu.

Isto tako, u okviru onoga što je Isus navodio, dvoje je postalo jedno tijelo zato jer je Eva bila uzeta od Adamova mesa, i čovjek će ostaviti svoje roditelje jer ih Adam nije imao. Nadalje, Isus je rekao da su Adam i Eva bili tamo ‘od početka stvaranja’, a ne milijardama godina poslije.

Daleko premalo kršćana brani temelj braka – nedavno stvaranje Adama i Eve kao što je Isus naučavao. Onda se čude zašto su grješna nastrana djela kao što je preljub, blud i homoseksualno ponašanje u porastu, čak i unutar crkve.

Vremenski okvir Tjedna stvaranja važan je Bogu

Sâm Bog napisao je Deset zapovijedi Svojim prstom. Četvrta je:

‘Sjećaj se subotnjega dana držeći ga svetim. Šest dana ti ćeš raditi i napraviti sve svoje djelo, ali sedmi dan je subota Gospodinu tvome Bogu.’

Razlog što je naveo je:

‘Jer u šest dana Gospodin je stvorio nebesa i zemlju, more, i sve što je u njima, ali on počinu sedmoga dana.’

Dakako da je vremenski okvir važan, inače je ova zapovijed beznačajna. I ako su ovi dani stvaranja uistinu bili duga vremenska razdoblja, onda bi logički morali biti i dani radnoga tjedna. Ali ‘Rad od šest milijardi godina i odmor od jedne milijarde godina’ nema baš isti prsten za to …

Adamov grijeh što je donio smrt važan je Pavlovu propovijedanju Evanđelja

Ark

U 1. Poslanici Korinćanima 15, Pavao objašnjava ovim ljudima Evanđelje koje je on poučavao, i kako je središte Isusovo Uskrsnuće. I on objašnjava zašto je Isus došao da bi umro:

‘Jer budući je smrt došla po čovjeku, uskrsnuće od mrtvih dolazi također po čovjeku. Jer kao što svi umiru u Adamu, tako će u Kristu svi biti oživljeni. … Dakle pisano je: “Prvi čovjek Adam postade živo biće”; zadnji Adam, duh koji daje život’ (1. Poslanica Korinćanima 15:21–22.45).

Pavao objašnjava kako je Evanđelje (= ‘dobre vijesti’) neophodno jer loše vijesti su da je naš predak Adam griješio i donio smrt svim ljudima (Poslanica Rimljanima 5:12–19). Tako, zadnji Adam, Isus, izliječio je to živeći bezgrješan život, umrijevši za naš grijeh, i uskrsnuvši od mrtvih. Isto tako, Isus je uskrsnuo fizički od mrtvih (izašao je iz praznoga groba s mesom i kostima [Evanđelje po Luki 24:39]). Tako da smrt što je donio Adam također mora imati fizičku komponentu, kao što je pokazano njegovim povratkom u prah iz kojeg je bio stvoren (Knjiga Postanka 3:19).

Sva kompromisna stajališta smještaju smrt prije Adamova grijeha, potkopavajući tako Evanđelje.

Isusovo podrijetlo bilo je važno Luki

U poglavlju 3 svoga Evanđelja, Luka povlači Isusovu lozu od Marije sve unatrag do Adama. Ne postoji ni najmanji nagovještaj prekida gdje povijesne osobe završavaju a mitološka bića započinju – prema svima se odnosi kao prema jednakovrijedno povijesnima; nijedna osoba nije mitološka. Ovo uključuje sâmog Adama, kojeg je izravno stvorio Bog, ne kroz dugu lozu predaka sličnih majmunu ili ribnjaku smeća (Evanđelje po Luki 3:38).

Ovo je važno za Pavlovo poučavanje u gornjem odjeljku. To je također životno za Pomirenje. Prorok Izaija govorio je o dolazećem Mesiji kao o doslovnome ‘Rođaku-Iskupitelju’, tj. onome koji je povezan po krvi s onima koje iskupljuje (Knjiga proroka Izaije 59:20, što koristi istu hebrejsku riječ גוֹאל [gôēl] kao što je upotrijebljena o Boazu u odnosu prema Naomi u Knjizi o Ruti 2:20; 3:1–4:17). Poslanica Hebrejima također objašnjava kako je Isus uzeo na Sebe prirodu čovjeka kako bi spasio čovječanstvo, ali ne i anđele (Poslanica Hebrejima 2:11–18). Dakle samo Adamovi potomci mogu biti spašeni, jer jedino tako oni mogu biti povezani po krvi sa Zadnjim Adamom.

Tako ako itko misli da povijest Knjige Postanka nije važna, onda ih pitajte kako mogu propovijedati australskim Aboridžinima. Ako su oni uistinu ovdje 40.000 godina (prema datiranju s ugljikom 14 što su prihvatili pobornici stare Zemlje), onda kako su oni mogli proizaći od Adama, i kako mogu biti povezani s Kristom, dakle kako mogu biti spašeni? Uistinu, kompromisni svećenik Darvinova vremena tvrdio je da Aboridžini nisu dovoljno evoluirali da bi im se propovijedalo Evanđelje!1

Kajinova i Abelova stvarnost važna je Ivanu

Apostol Ivan naučava:

‘Nemojte biti kao Kajin, koji je pripadao zlome i ubio svoga brata. A zašto ga je ubio? Zato jer su njegova vlastita djela bila zla a djela njegova brata pravedna’ (1. Ivanova poslanica 3:12).

Tako, u učenju crkve o dobru i zlu, Ivan je prihvatio stvarnu povijest Kajina koji je ubio Abela, kao primjer stvarnoga zla.

Isus je također vjerovao da je Abel bio prvi čovjek čija je krv bila prolivena. I On je poučavao kako će Abelova krv sigurno doći na taj nevjerni naraštaj kao što su poučavali i drugi mučenički proroci kroz Pismo (Evanđelje po Mateju 23:35).

Isto tako, Poslanica Hebrejima 11 popisuje Abela, Henoka i Nou kao heroje vjere, bez ikojega navještaja da su oni bili manje stvarni od drugih koji su popisani.

Redoslijed stvaranja važan je Pavlu

Pavao je puno poučavao o ulozi muškaraca i žena u crkvi. Pavao je to opravdao navodeći stvarnu povijest Knjige Postanka. On je napisao:

‘Jer muškarac nije došao od žene, nego žena od muškarca; niti je muškarac bio stvoren za ženu, nego žena za muškarca’ (1. Poslanica Korinćanima 11:8–9).

Tako, Pavao je prihvatio povijest Knjige Postanka da je Bog stvorio prvo Adama, koji je potom imenovao sve kopnene kralježnjake koje je Bog stvorio prije, onda je Bog stvorio Evu iz Adamova rebra – ona nije bila evoluirana majmunica! Međutim, poslije Pavao naglašava:

‘U Gospodinu, međutim, žena nije neovisna o muškarcu, niti je muškarac neovisan o ženi. Jer kao što je žena proizašla od muškarca, tako je isto muškarac rođen od žene. Ali sve dolazi od Boga’ (1. Poslanica Korinćanima 11:11–12).

Ovdje, Pavao slijedi i Knjigu Postanka, jer je Adam dao ime svojoj ženi Eva jer će ona postati ‘majka svih živih’ (Knjiga Postanka 3:20).

Pavao ponavlja ovo čak izravnije u svojim uputama njegovu učeniku Timoteju: ‘Jer Adam je bio stvoren prvi, onda Eva’ (1. Timoteju poslanica 2:13). U narednome stihu, Pavao uči kako je Knjiga Postanka 3 također stvarna povijest: ‘I Adam nije bio obmanut, nego žena bivajući obmanutom bijaše u prijestupu.’

Noa, Potop Arka važni su Isusu i Petru

Isus je naučavao o iznenadnoj stvarnosti Njegova budućeg Suda uspoređujući ga s vremenom Noe:

‘Baš kao što je bilo u danima Noe, tako će isto biti u danima Sina Čovječjega. Ljudi su jeli, pili, ženili se i udavali do dana dok Noa nije ušao u Arku. Onda dođe Potop i uništi ih sve’ (Evanđelje po Luki 17:26–27).

Ovdje, Isus se odnosi prema Noi kao prema stvarnoj osobi, prema Arci kao prema stvarnome brodu i prema Potopu kao prema stvarnome događaju što je uništio sve ljude izvan Arke.

Petar je slično upozoravao o dolazećem Sudu uspoređujući ga s Potopom. On je čak rekao kako je jedna od osobina ‘podsmjevača’ bila voljno zanemarivanje dvije stvari: stvarnosti posebnoga stvaranja svijeta izvan vode, i njegovo uništenje vodom (2. Petrova poslanica 3:3–7).

Ali ako niječemo da je Potop bio stvaran događaj, onda isto tako logički mora biti nijekan budući Sud. I ako je Potop bio tek mjesni potop Mezopotamije, onda bi ljudi mogli pobjeći jednostavno iseljavanjem. Logički, grješnici bi mogli izbjeći budući gnjev Sina Čovječjega ostajući izvan Iraka!

Sažetak

Ovo je samo nekoliko primjera gdje ostali biblijski pisci uzimaju Knjigu Postanka kao povijest. Doista, nadahnuti pisci odnosili su se prema ljudima, događajima i vremenima kao prema stvarnosti, a ne kao prema književnim ili teološkim dosjetkama. A stvarnost povijesti jeste temelj za ključna učenja o vjeri i moralu.

Preporučene bilješke

  1. Grigg, R., Darwin’s quisling, Creation 22(1):50–51, 1999. Natrag na tekst.

Helpful Resources

The Genesis Account
by Jonathan Sarfati
US $20.00
epub (ebook) download
From Creation to Salvation
by Lita Cosner Sanders
US $14.00
Soft cover
Refuting Compromise
by Dr Jonathan Sarfati
US $17.00
Soft cover
15 Reasons to Take Genesis as History
by Dr Don Batten, Dr Jonathan D Sarfati
US $4.00
Booklet