Also Available in:

Zašto ne živimo dugo kao Metuzalem?

Uzeto iz poglavlja 15 i 24 of The Genesis Account

napisao 
preveo Mladen Čirjak

Objavljeno: Creation 40(3):40–43, svibanj, 2018 
Methuselah

Vjerojatno najupečatljivija značajka iz Postanka 5 je ta što su naši preci živjeli oko 10 puta duže nego ljudi danas; najduži zabilježen život imao je Metuzalem, 969 godina. U to treba vjerovati, jer to kaže Božja riječ, a on je bio očevidac. Moderna znanost sada baca svjetlo na moguće mehanizme.

Netočno objašnjenje: raj prije potopa

Mnogi kreacionistički tekstovi od prije nekoliko desetljeća prikazala su pred-potopni svijet kao neku vrstu raja, koji je devastiran potopom. Ali to ne stoji u Svetom pismu. Nadalje, takvo učenje čini nejasnom činjenicu da se devastacija raja dogodila prilikom Pada. To je bio trenutak stupanja na scenu smrti, porođajnih bolova i korova, kad su Adam i Eva izbačeni iz rajskog vrta i kada je cijelo stvaranje počelo stenjati od muka.

Međutim, ideja raja prije Potopa bila je vrlo popularna, jer je navodno objašnjavala kako su ljudi prije Potopa živjeli više od 900 godina, dok su životni vijeci nakon toga eksponencijalno padali. No, za to stajalište nema dovoljno geoloških dokaza - svakako ne dovoljno za prevladavanje ozbiljnih problema vezanih za tu ideju:

Lamekovo objašnjenje za davanje imena Noa svom sinu (5:29) sugerira suprotno rajskom stanju: “Iz zemlje koju je Gospod prokleo, ovaj će nam donijeti olakšanje od našeg rada i bolnog napora naših ruku.” Ovdje imamo izravnu izjavu da je život prije Potopa bio težak i mučan. Ako je model poput ‘pred-Potopnog raja’ trebao biti utemeljen na Bibliji, tada bi samo ga mogli odbaciti samo na temelju toga.

Životni vijek Noe nije bio skraćen unatoč tome što je posljednju trećinu života proveo u navodno uništenom okruženju. Skraćenje je započelo tek kod njegovih potomaka.

Mnogi fosili pokazuju jasne dokaze o bolesti, uključujući tumore, giht i osteoporozu, što ne podupire ideju da je to bio zdraviji okoliš. Također, neka fosilizirana stabla iz vremena prije Potopa imaju prstenove koji ukazuju na sezonske promjene, a ne jednolično toplu klimu. Što se tiče navodnih znanstvenih dokaza za raj prije Potopa, sljedeće će pokazati da to nije toliko jasno.

Visok atmosferski ili parcijalni tlak kisika?

Jedna ideja za svijet prije Potopa, dijelom proizašla iz pogrešne pretpostavke o pred-Potopnom raju, jest da su koncentracija kisika ili atmosferski tlak bili veći nego danas. Doista, s obilnim biljnim materijalom na Zemlji prije Potopa (o čemu svjedoče ogromne količine ugljena u svijetu) možda se ne bi očekivalo da su atmosferske koncentracije kisika i ugljičnog dioksida bile identične današnjim vrijednostima. Međutim, kao što će se pokazati, to nije nužno. Ali, argument je da bi taj viši parcijalni tlak kisika imao korisne učinke u duplicirane današnjim hiperbaričnim komorama.

Ipak, bi li ovaj povećani parcijalni tlak kisika bio koristan kao što se tvrdi? Prvo, dobro je poznato da anti-oksidansi imaju dokazane zdravstvene benefite. Drugo, hipoksija (nedostatak kisika) zapravo može imati koristi po zdravlje. U Rusiji se povremena terapija niskim kisikom koristi već godinama za liječenje stanja poput astme, srčanih bolesti i toksičnosti kemoterapije. Drugi ju koriste kod dijabetesa i kroničnog umora.1 Treće, hiperbarički (visok tlak) tretmani nisu uvijek dobri. Ponekad je suprotno - hipobarički tretmani - su korisni; postoji nešto što se zove liječenje rana negativnim tlakom (Negative Pressure Wound Therapy , NPWT).

Da budemo pravedni, evolucionisti su također u prošlosti predlagali veću koncentraciju kisika ili viši atmosferski tlak na Zemlji, iz nekih dolje navedenih razloga.2 Iako je podržan nekim znanstvenim dokazima, ovaj argument ne stoji. Glavni razlozi navedeni za više kisika prije Potopa:

Veće koncentracije kisika u mjehurićima zraka u jantaru

Mjehurići unutar jantara nisu zatvoreni sustav - plinovi difuziraju unutra i van. Nadalje, kontrakcija solidifikacije smanjila bi mjehuriće i tako povećala tlak sukladno zakonu nazvanom po kreacionistu i ‘ocu moderne kemije’, Sir Robert-u Boyle-u (1627. - 1691.), prema kojem je tlak plina obrnuto proporcionalan volumenu. Također, čak i formiranje mjehurića samo po sebi mora povećati tlak, da bi se nadvladao otpor površinske napetosti stvaranju nove površine unutar mjehurića.

Pterosaurima je bio potreban veći tlak kako bi generirali dovoljno uzgona za let

Prethodni modeli leta pterosaura previdjeli su funkciju sitne pteroidne kosti koja je podržavala letnu kožicu. To bi znatno povećalo uzgon pri polijetanju i slijetanju.3,4

Divovski kukci nisu mogli dobiti dovoljno kisika pri normalnom tlaku

14027-diagram1
Slika 1: Opadanje životnog vijeka od Noe do danas. Krivulja opadanja je upravo ono što bi se moglo očekivati zbog nakupljanja mutacija. Prema Sanford-u, Genetic entropy.

Među fosilima nalazimo ogromne insekte poput Meganeuropsis permiana, vretenca s rasponom krila 71 cm (28 inča). Znanstvenici su dugo smatrali da insekti ne dišu, te da kisik pasivno, difuzijom, prolazi kroz otvore (spirakulume) i sićušne cijevi na abdomenu (traheje). Budući da bi ovo moglo funkcionirati samo na kratkim stazama, kako bi takvo stvorenje moglo preživjeti bez dodatnog kisika?5 No, nedavna sinkrotronska rendgenska mikroskopija pokazuje da insekti doista ‘dišu’ stezanjem traheja, tako da se pola plina razmjenjuje svake sekunde.6,7

Uzgoj nekih insekata u uvjetima veće koncentracije kisika rezultiralo je time da su se neki od njih povećali, mada niti približno kao Meganeuropsis. Ali neki insekti, poput žohara, nisu narasli.8,9

To ne opovrgava veću koncentraciju kisika i veći tlak zraka, ali pokazuje da nisu bili potrebni. Oni na biblijskim osnovama definitivno nisu potrebni.

Opadanje životnog vijeka

Patriarch-ages-at-death
Slika 2: Doživljena starost patrijarha (svijetli stupac) i zabilježeno očinstvo (tamni stupac); ljubaznošću dr. Robert-a Carter-a..

Budući da su promjene u okolišu nedostatne, tijekom 1990-ih predloženo je da pad životnog vijeka ima genetske uzroke.10

Zaista je dokazana genetska osnova za dugovječnost kod životinja, npr. voćne mušice, odnosno da populacija može izgubiti gene za dugovječnost. Nedavna istraživanja o nakupljanju mutacija u ljudskom genomu dala su dodatnu podršku ideji. Jedan od problema old-earth uvjerenja je taj što se kod ljudi javlja više od 30 novih mutacija u svakoj generaciji. Velika većina njih nije eliminirana prirodnom selekcijom. To bi trebalo uzrokovati eksponencijalnu degradaciju vijabilnosti. Dakle, da su ljudi postojali toliko dugo koliko evolucionisti tvrde, trebali smo već izumrijeti zbog ogromnog mutacijskog opterećenja. To da nismo izumrli snažan je dokazi da ljudi ovdje nisu prisutni duže od nekoliko tisuća godina.11

Napredne računalne simulacije novijeg datuma potvrđuju ovaj prijedlog, pokazujući da se eksponencijalno smanjenje životnog vijeka dobro poklapa s gomilajućim mutacijama nakon katastrofičnog uskog grla populacije u vrijeme Potopa.12 To se može vidjeti iz usporedbe krivulje propadanja generirane računalnom simulacijom sa zabilježenim životnim vijekom od Noe do danas (slika 1).

Zašto je Šemov životni vijek mnogo kraći on Noinog?

Kao što je prikazano, propadanje genoma nakon uskog grla stanovništva objašnjava opći trend smanjenja životnog vijeka nakon Potopa. Ali što je sa Šemom, rođenom prije uskog grla, ali živio je samo ⅔ koliko i većina njegovih predaka? (Životni vijekovi njegove braće, Hama i Jafeta, nisu zabilježeni.) Naravno, postoji uvijek prisutna mogućnost kod bilo kojeg pojedinca da uzrok smrti nije povezan sa starenjem, poput bolesti ili nesreće. Ali postoji i vjerodostojno genetsko objašnjenje: rođen je kad mu je otac imao 502 godine, tj. preko pola puta kroz njegov životni vijek. Njegovi su preci bili mnogo mlađi kada su začeli svoje sinove. Već je dugo poznato da djeca rođena od starijih majki imaju veći rizik od razvoja nasljednih genetskih poremećaja poput Downovog sindroma, a vjerovatno je da je gospođa Noah bila otprilike iste dobi kao i Noa. Ali čak i da je bila puno mlađa, novija istraživanja upućuju na starije očeve kao glavni izvor genetskih poremećaja. To ne bi trebalo biti iznenađujuće jer muškarci nastavljaju stvarati spermu tijekom svog života diobom matičnih stanica (nekih 840 dioba do dobi od 50 godina).13 U teoriji, rizik od spontane mutacije povećava se sa svakim krugom dijeljenja spermatozoida, pa spermatozoidi starijih muškarca češće nose mutacije.14,15

Tako da nije iznenađujuće da bi Šem, premda vrlo fit prema današnjim standardima, bio znatno manje fit od svojih roditelja i nosio dodatne nasljedne mutacije. Dakle, Šem i svi njegovi potomci imali su znatno kraći životni vijek od patrijarha prije Potopa.

Zaključak

Evidentirani životni vijekovi ljudi prije Potopa, posebno kasniji drastični pad, su u dobrom skladu s nedavnim genetskim nalazima koji također oštro proturječe ideji o svijetu starom milijunima godina.

Preporučene bilješke

  1. Fox, D., Breathless, New Scientist 177(2385)46–49, 8 March 2003; see also Wieland C. and Sarfati, J., Running out of puff: Low oxygen may have medical benefits—implications for the ‘Vapour Canopy’ model, creation.com/puff. Natrag na tekst.
  2. Dudley, R., Atmospheric oxygen, giant Paleozoic insects and the evolution of aerial locomotor performance, J. Experimental Biology 201:1043–1050, 1998. Natrag na tekst.
  3. Wilkinson, M.T., Unwin, D.M.and Ellington, C.P., High lift function of the pteroid bone and forewing of pterosaurs, Proc. R. Soc. 273(1582):119–126, 2006. Natrag na tekst.
  4. Sarfati, J., Pterosaurs flew like modern aeroplanes, Creation 28(3):53, 2006; creation.com/pterosaur. Natrag na tekst.
  5. Graham, J.B., Dudley, R., Aguilar, N.M. and Gans, C., Implications of the late Palaeozoic oxygen pulse for physiology and evolution, Nature 375(6527):117–120, 1995. This proposes a maximum O2 concentration of 35%. Natrag na tekst.
  6. Westneat, M.W. et al., Tracheal respiration in insects visualized with synchrotron X–ray imaging, Science 299(5606):558–560, 2003. Natrag na tekst.
  7. Catchpoole, D., Insect inspiration solves giant bug mystery, Creation 27(4):44–47, 2005; creation.com/giant-bug-mystery. Natrag na tekst.
  8. Geological Society of America, Raising giant insects to unravel ancient oxygen, Science News, sciencedaily.com, 30 October 2010. Natrag na tekst.
  9. Wieland, C. and Sarfati, J., Some bugs do grow bigger with higher oxygen, J. Creation 25(1):13–14, 2011; creation.com/oxygen-bigger-bugs. Natrag na tekst.
  10. Wieland, C., Decreased lifespans: Have we been looking in the right place? J. Creation 8(2):138–141, 1994; creation.com/lifespan. Natrag na tekst.
  11. Sanford, J.C., Genetic entropy and the mystery of the genome, Ivan Press, Lima, NY, 2005; see review by Truman, R., J. Creation 21(1):43–47, 2007. Natrag na tekst.
  12. Sanford, J.C., Baumgardner, J.R., Brewer, W.H., Gibson, P. and ReMine, W.R., Mendel’s Accountant: A biologically realistic forward-time population genetics program, Scalable Computing: Practice and Experience 8(2):147–165, June 2007. Natrag na tekst.
  13. Buwe, A. et al., Effect of paternal age on the frequency of cytogenetic abnormalities in human spermatozoa, Cytogenet. Genome Res. 111:213–228, 2005. Natrag na tekst.
  14. Green, R.F., Association of paternal age and risk for major congenital anomalies from the National Birth Defects Prevention Study, 1997 to 2004, Ann. Epidemiol. 20(3):241–249, 2010. Natrag na tekst.
  15. Schubert, C., Male biological clock possibly linked to autism, other disorders, Nature Medicine 14:1170, 2008. Natrag na tekst.

Helpful Resources

The Genesis Account
by Jonathan Sarfati
From
US $35.00
Genetic Entropy
by Dr John Sanford
US $25.00
Soft cover