Also Available in:

Stota obljetnica 1. Svjetskog rata

Evolucija u Drugome Reichu

Objavljeno: 14. rujna 2014. (GMT+10)

Novi video od Discovery Institute

U tekst dolje iznio ga je
preveo Zlatko Madzar

wikipedia.orgLieutenant-General Lothar von Trotha
Uvjerenja general-pukovnika Lothar von Trotha o rasnoj nadmoćnosti dovela ga je do prijezirne izjave: ‘Ubijam pobunjena plemena s bujicama krvi i bujicama novaca. Samo poslije ovoga čišćenja može se pojaviti nešto novo’. I: ‘… Nalazim prikladnim da [Herero] narod nestane umjesto da zarazi naše vojnike’.

Ova godina je stota obljetnica početka onoga što će postati najkrvaviji rat u povijesti sve do toga vremena. Tako je u to vrijeme, on bio nazvan ‘Veliki rat’. Astronomska cijena u životu značila je zadržavanje takvih sukoba ponovno, pa je optimistički nazvan ‘rat do kraja rata’. Zato jer je još krvaviji rat započeo dva desetljeća ranije, ovaj je sad bio nazvan 1. Svjetski rat.

Podrijetlo još krvavijega rata dobro je poznato: u velikoj mjeri, to je bila evolucija primijenjena u nacističkome ‘Trećem Reichu’ (1933.–1945.), kao što smo dokumentirali na našoj stranici (vidjeti srodne članke i povezane članke). Ovo je dovelo do politike eugenike, eutanazije, i rasnoga istrjebljenja, kao i do planiranja eliminiranja kršćanstva.

Nacistički prethodnik: Drugi Reich

Međutim, manje je poznata evolucijska zaraza prethodnika Trećega Reicha, Drugi Reich. To je bila Wilhelminska Njemačka, tj. Njemačka pod carevima Wilhelmom I. i II., nakon Otto von Bismarcka (1815.–1898.) ujedinjena zemlja godine 1871. od raznih neovisnih država u kojima se govorilo njemački. (Prvi Reich bio je takozvani Sveto Rimsko Carstvo, kojeg je započeo ili Charlemagne godine 800. ili Otto I. godine 962., i trajao je oko 1000 godina sve do abdikacije Franje II. godine 1806.)

Mnoga od zvjerstava Trećega Reicha bila su naprosto dosljedna i još ekstremnije verzije dobro utvrđenih stajališta naučavanih u Drugome Reichu. To je ono što dolje dokumentira video isječak.

wikipedia.orgKaiser-Wilhelm-II
Wilhelm II (1888–1918)

Prije u godini 2010., već smo naglašavali darvinističku vezu s 1. Svjetskim ratom. Dokumentirano je kako su sramotne zamisli stvorene od nacističke Njemačke bile naučavane u Wilhelmine njemačkoj akademiji. One su uključivale Lebensraum (‘životni prostor’) i Rassenhygiene (rasnu higijenu), te zamisao kako su hendikepirani ljudi manje vrijedni od životinja (uvjerenje nedavno potvrdio Richard Dawkins). Rat je bio samo neki vid darvinističkoga preživljavanja najpogodnijih.

Isto tako, naglasili smo kako su takve stravične zamisli ishodile u izvornome holokaustu koji je danas u velikoj mjeri zaboravljen: u genocidu Herero naroda u njemačkoj jugo-zapadnoj Africi (sad Namibija). Arhitekt ovoga masovnog ubojstva—65.000 od 80.000 Herera—pukovnik-generala Lothar von Trotha (1848.–1920.) bio je zloban bijeli suprenacist koji je vjerovao u ‘čišćenje’ navodno manje podobnih.

Prvi svjetski rat nije kraj evolucijskih užasa

Nažalost, čak ni poraz Njemačke u 1. Svjetskome ratu nije dokrajčio taj problem, iz nekoliko razloga:

Prvo, Njemačka se nikad nije predala; umjesto toga dodijeljeno joj je primirje koje čuva prestiž. Zato su demagozi—takvi kao nezadovoljan ranjeni korpus imenom Adolf Hitler—mogli promicati glupost da oni zapravo nisu izgubili, te da su bili ‘ubodeni u leđa’.1 Od koga? Židova, naravno, i drugih takvih ‘rasno inferiornih’ skupina. Ovaj ‘mit o ubodu u leđa’ (njemački: Dolchstoßlegende) glavni je razlog što su Saveznici inzistirali na bezuvjetnoj predaji u 2. Svjetskom ratu. Moralo se jasno obznaniti njemačkome narodu kako su oni stvarno izgubili rat, i tako nisu imali odabira nego prihvatiti zločine svoje vlade, i pokoriti se denacifikacijskim mjerama Saveznika. Njemačka je od tada bila model demokracije.

Drugo, to je bila Pirova pobjeda2 za Saveznike koji su isto tako izgubili ogroman broj života. Oni nisu željeli ponoviti takvu katastrofu, tako su donijeli kobne mirovne politike prema Hitleru, poglavito premijer Ujedinjenoga Kraljevstva Neville Chamberlain. Tako umjesto zaustavljanja Hitlera dok je još bio slab, oni su osnažili Hitlera, što je ishodilo čak u većoj nesreći od one koju su nastojali izbjeći. Mnogi povjesničari smatraju da je 2. Svjetski rat nastavak 1. Svjetskoga rata nakon 20-godišnjega primirja.

Treće, jedno od zadnjih djela umirućega Drugog Reicha bilo je prokrijumčariti izgnanoga ruskog marksističkoga agitatora natrag u Rusiju, nakon što je ovaj agitator pročitao mnoge njemačke protu-kršćanske filozofe koje je nadahnuo Marx. Ovaj agitator bio je Vladimir Ilyich Ulyanov, bolje poznat kao Lenjin (1870.–1924.). Ovo je započelo sedamdesetogodišnju Sovjetsku GULág3 državu4 koja je ubila 62 milijuna ljudi u ne-ratnim smrtima.

Nažalost, filozofija iza svih ovih užasa sad je neupitna religija u vladinim školama u savezničkim državama danas. Stoga povezujemo ovaj vanjski video-zapis kao podsjetnik o tome što može učiniti ova filozofija kad se primijeni na nacionalnu politiku. “Istražite utjecaj socijal-darvinizma na njemački militarizam u godinama što su dovele do 1. Svjetskog rata u ovome 14-minutnome fascinantnome dokumentarnom filmu povjesničara Richard Weikarta.”

Preporučene bilješke

  1. Drugi složeni čimbenici, uključujući vidove Versajskoga ugovora, kao i katastrofalnu hiperinflaciju u među-ratnoj Weimarskoj Republici, nisu bili zanemareni. Ali problem ovdje nije analiza svih razloga za uspon hitlerizma. Radije, to je osvjetljavanje neprekinute linije između evolucijskih filozofija što stoje iza njemačkoga militarističkog ekspanzionizma i predodžbe o biološkoj superiornosti zajedničke pozadini što su uzrokovale oba rata. Natrag na tekst.
  2. Iz skupe pobjede epirskoga kralja Pira protiv Rimljana u bitki kod Askula godine 279. pr. Kr. Njegova vojska pretrpjela je manje gubitaka od Rimljana, ali dok su Rimljani mogli ponovno napuniti svoje vojske, Pirovi gubici bili su nezamjenjivi. On on se slavno žalio: “Ako pobijedimo u još samo jednoj bitki s Rimljanima, bit ćemo potpuno uništeni”. Natrag na tekst.
  3. GULág (ГУЛаг) je akronim od G lavnoye U pravleniye Lag erey (Гла́вное Управле́ние Лагере́й), G lavna U prava L ogora, ili u cijelosti, Главное Управление Исправительно-Трудовых Лагерей и колоний (G lavnoye U pravleniye Ispravitel’no-Trudovykh Lag erey i koloniy), Glavna Uprava Zatvorskih Logora i Kolonija . Po metonymy, ovo izvorno značenje središnjega upravnog ureda bilo je preneseno na represivan sovjetski sustav općenito, ili na logore i zatvore. Natrag na tekst.
  4. Pojam što je upotrijebio Rudolph Rummel (rođen 1932.), profesor emeritus političke znanosti na University of Hawaii, koji je skovao pojam democide za vladino ubojstvo i dokumentirao je njen stravičan obim; hawaii.edu/powerkills. Natrag na tekst.

Helpful Resources