Explore
Also Available in:

DNK i koštane stanice pronađene u kostima dinosaura

napisao
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: 11. prosinca 2012. (GMT+10)
123rf.com/Eakkachai Ngamwuttiwong

Posljednjih 15 godina dr. Mary Schweitzer ljulja evolucijsko/uniformitarijanski svijet otkrićem mekih tkiva u kostima dinosaura.1 Ova otkrića uključuju krvne stanice, krvne žile i bjelančevine poput kolagena. No, prema izmjerenim stopama brzine raspadanja, oni nisu mogli preživjeti pretpostavljenih 65 milijuna godina od izumiranja dinosaura, čak i da su bili držani na točki smrzavanja (a kamoli u puno toplijoj klimi kakva se predlaže za dinosaure).2 Kao što je Mary Schweizer rekla u popularnoj TV emisiji:

Kada razmišljam o tome, zakoni kemije i biologije i svega onoga što znamo govore nam da bi te strukture trebale nestati, potpuno se raspasti.3

… Tako govori i sljedeći znanstveni rad:

Prisutnost originalnih molekularnih komponenti nije očekivan za fosile starije od milijun godina, a otkriće kolagena u ovom dobro očuvanom dinosauru podržava upotrebu aktualističkih uvjeta za definiranje stope i modela raspadanja molekula, umjesto oslanjanja na teoretske ili eksperimentalne ekstrapolacije koje se izvode iz stanja koja se ne pojavljuju u prirodi.4

Kao svjestan znanstvenik, nakon pronalaska elastičnih krvnih žila i drugog mekog tkiva, dr. Schweitzer temeljito je provjerila te podatke. Izvješće je citirano kako slijedi:

“To je potpuno šokantno", kaže Schweitzer. "Nisam mogla vjerovati dok to nisam učinila 17 puta.”5

Ostali evolucionisti spoznali su poguban utjecaj za njihovu dogmu o dugim vremenskim razdobljima pa tvrde da su krvne žile u stvari bakterijski biofilm, a krvne stanice okruglasti željezni minerali nazvani framboidi.6 No, to ignorira širok raspon dokaza koje je Schweitzer navela, a detaljno je i odgovorila na ovu tvrdnju.7,8 No, Schweitzer i dalje vjeruje u paradigmu dugih vremenskih razdoblja.9

Koštane stanice i bjelančevine dinosaura

Novija istraživanja dr. Schweitzer čine još težim vjerovati u duga vremenska razdoblja. Ovdje je analizirala kosti dva dinosaura, poznatog Tyrannosaurus rexa (MOR 112510) i dinosaura patkastog kljuna nazvanog Brachylophosaurus canadensis (MOR 2598).11 Kosti su nevjerojatna struktura koja se remodelira pod opterećenjem,12 i koriste se precizno dizajniranom bjelančevinom osteokalcinom,13 koja je pronađena kod dinosaura patkastog kljuna Iguanadona, "datiranog" oko 120 milijuna godina.14 Najbrojnije stanice u kostima su osteocite. Oni imaju karakterističnu razgranatu strukturu koja uspostavlja vezu s drugim osteocitama, pri čemu one imaju "ključnu ulogu" u "neposrednoj reakciji na promjene opterećenja.”10

James D. San Antonio, Mary H. Schweitzer, Shane T. Jensen, Raghu Kalluri, Michael Buckley, Joseph P. R. O. Orgel. (2011). Dinosaur Peptides Suggest Mechanisms of Protein Survival. PLoS ONE 6(6): e20381. doi:10.1371/journal.pone.0020381

Tim dr. Schweitzer uklonio je tvrdi koštani mineral uz pomoć tvari za keliranje EDTA. Našli su "transparentne mikrostrukture slične stanicama s dendritskim [razgranatim, u obliku koji se očekuje kod osteocita] nastavcima, a kod nekih i unutrašnji sadržaj" kod oba dinosaura.

Također su koristili antitijela kod otkrivanje globularnih bjelančevina aktina i tubulina koje se koriste za stvaranje vlakna i cijevi u kralježnjaka. Bjelančevine kod oba dinosaura imaju slične uzorke vezivanja kao i bjelančevine noja i aligatora. One se ne nalaze u bakterijama, tako da to isključuje kontaminaciju. Ističe se da se antitijela ne vežu s vrstom bakterija koje normalno proizvode biofilm, što znači da "nema podrške objašnjenju da su ove strukture nastale od biofilma;10 Nadalje, testirali su prisutnost kolagena, vlaknaste životinjske bjelančevine, a koji je stvarno pronađen u tim kostima, ali ne i u okolnim sedimentima.

Nadalje, zato što aktin, tubulin i kolagen nisu specifični samo za kosti, testirali su na vrlo prepoznatljivu bjelančevinu iz osteocita nazvanu PHEX. To je kratica za Phosphate-regulating endopeptidase, X-linked, a koja je bitna za odlaganje tvrdih minerala u kosti. I doista, antitijela specifična za PHEX otkrila su ovu jedinstvenu koštanu bjelančevinu.15 Otkrivanje karakteristične koštane bjelančevine vrlo je snažna potpora za identifikaciju osteocita.

Problem je dugo vremensko razdoblje, kako kažu:

Stanice se obično potpuno raspadnu ubrzo nakon smrti organizma, pa kako su mogle 'koštane stanice' i molekule koje ih čine ostati u kostima iz mezozoika [evolucijskog razdoblja dinosaura]?10

Oni pokušavaju riješiti ovaj problem predlažući da same kosti štiti stanice od bakterija koje uzrokuju degradaciju. Koštani materijal također ometa stanice od naticanja do kojeg dolazi prije nego što se stanice samounište (autoliza). Također predlažu da površine mineralnih kristala privlače i uništavaju enzime koji bi inače ubrzali degradaciju. Predlažu i to da željezo može igrati također važnu ulogu, i tako da unakrsno povezuje i stabilizira bjelančevine, ali da djeluje kao antioksidant.

Zapravo, ovo je sve do neke mjere razumno iz biblijsko-kreacionističke perspektive. Izmjerene stope raspada nekih bjelančevina kompatibilne su s dobi od oko 4500 godina (od Potopa), ali ne i s mnogo milijuna godina. Međutim, budući da su ne samo bjelančevine nego čak i stanica te mikrostrukture prisutne nakon 4500 godina, još uvijek je iznenađenje, s obzirom na to kako ih bakterije normalno lako mogu napasti. Ove ideje će pomoći objasniti preživljavanje tijekom tisuća godina. No, milijuni godina čine se potpuno neprihvatljivim jer gore navedeni prijedlozi ne mogu zaustaviti obično raspadanje vodom (hidrolizu) tijekom velikog broja godina.16

DNK dinosaura

Problem dugih vremenskih razdoblja još je izraženiji otkrićem DNK dinosaura. Gornja granica stabilnosti DNK procjenjuje preživljavanje na 125 000 godina na 0 °C, 17 500 godina na 10 °C i 2500 godina na 20 °C.2 Jedan nedavni izvještaj kaže:

“Postoji opće uvjerenje da je DNK 'čvrsta kao kamen' - izuzetno stabilna", kaže Brandt Eichman, profesor bioloških znanosti na Vanderbiltu, koji je voditelj ovog projekta. “Zapravo DNK je vrlo reaktivna.”
I u najboljim uvjetima svaki dan u ljudskoj stanici ošteti se oko milijun baza DNK. Ove lezije uzrokovane su kombinacijom normalne kemijske aktivnosti unutar stanice i izloženosti zračenju i toksinima koji dolaze iz okolnih izvora, uključujući dim cigarete, hranu na žaru i industrijski otpad.17

Nedavni članak o DNK pokazuje da je možda moguće da traje čak 400 puta dulje u kostima.18 No, ne postoji način da DNK može opstati veliko evolucijsko vremensko razdoblje od izumiranja dinosaura. Navedeno vremensko razdoblje do potpunog raspada DNK ("nema netaknutih veza") je 22 000 godina na 25 °C, 131 000 godina na 15 °C, 882 000 godina na 5 °C, a čak i ako je na neki način bila neprekidno ispod točke smrzavanja na -5 °C, može opstati samo 6,83 milijuna godina, što je samo jedna desetina pretpostavljene evolucijske starosti. Istraživači tvrde:

Međutim, čak i pod najboljim uvjetima za očuvanje na -5 °C, naš model predviđa da neće ostati nijedna netaknuta veza (prosječna duljina = 1 bp [parova baza]) u 'niti' DNK nakon 6,8 milijuna godina. To pokazuje krajnju nevjerojatnost i nemogućnost da se fragment DNK duljine 174 bp izdvoji iz 80-85 milijuna godina starih kostiju iz razdoblja krede. 18

Međutim, tim dr. Schweitzer dokazao je DNK pomoću tri neovisne metode. Jedan od tih kemijskih testova i specifičnih antitijela zapravo je mogao otkriti DNK u obliku dvostruke uzvojnice. To pokazuje da je vrlo dobro očuvana, budući da kratki lanci DNK, duljine manje od 10 bp, ne mogu formirati stabilne duplekse. Marker DAPI 19 ugrađuje se u manji utor stabilne dvostruke uzvojnice, što zahtijeva još više parova baza. (vidi dijagram dolje)

commons.wikimedia.org DNA-DAPI
DAPI smješten u utor dvostruke uzvojnice DNK .

Opet, prvi mogući odgovor zagovornika dugih vremenskih razdoblja je "kontaminacija". Ali problem je da DNK nije pronađena svugdje, nego samo u određenim unutarnjim regijama 'stanica'. Ovaj uzorak je baš kao i u stanicama noja, a sasvim drugačije se ponaša od biofilma uzetog iz drugih izvora i izloženog istom načinu otkrivanja DNK. To je dovoljno da se isključe bakterije jer u složenijim stanicama (kao što su naše i one dinosaura), DNK je pohranjena u malom dijelu stanice – u jezgri.

Osim toga, tim dr. Schweitzer otkrio je posebnu bjelančevinu nazvanu histon H4. Ne samo da je još jedna bjelančevina veliki problem za milijune godina, već je to bjelančevina specifična za DNK. (DNK je DeoksiriboNukleinska Kiseline, što znači da je negativno nabijena, a histoni su alkalni te su tako pozitivno nabijeni pa privlače DNK.) U složenijim organizmima histoni su mali kalemovi oko kojih se omata DNK.20 Ali histoni se ne nalaze u bakterijama. Dakle, kako Schweitzer et al. kaže: “Ovi podaci podupiru prisutnost DNK u tim stanicama dinosaura koja nije mikrobnog porijekla.”11

Zaključak

Teško je pronaći bolji izričaj od ranijeg citata Mary Schweitzer:

Bilo je to baš kao da smo gledali krišku moderne kosti. Ali naravno, nisam mogla vjerovati. Rekla sam laboratorijskom tehničaru: “Kosti su, na kraju krajeva, stare više od 65 milijuna godina. Kako su onda krvne stanice mogle tako dugo preživjeti?”21

No, ovo samo pokazuje grčevito držanje za paradigmu dugih vremenskih razdoblja. Razumnije i uistinu znanstvenije pitanje moglo bi biti:

Ovo izgleda kao moderne kosti. Vidio sam krvne stanice [i krvne žile] i otkrio hemoglobin [također i aktin, tubulin, kolagen, histon i DNK], a stvarna kemija pokazuje da oni ne mogu preživjeti 65 milijuna godina. Ono što ne vidim su navodni milijuni godina. Dakle trebamo napustiti ovu doktrinu.

Srodni članci

Prijedlog za čitanje

Reference i bilješke

    1. Schweitzer, M.H. et al., Heme compounds in dinosaur trabecular bone, PNAS 94:6291–6296, June 1997. See also Wieland, C., Sensational dinosaur blood report! Creation 19(4):42–43, 1997; creation.com/ dino_blood. Natrag na tekst.
    2. Nielsen-Marsh, C., Biomolecules in fossil remains: Multidisciplinary approach to endurance, The Biochemist, pp. 12–14, June 2002. See also Doyle, S., The real ‘Jurassic Park’? Creation 30(3):12–15, 2008; creation.com/real-jurassic-park and Thomas, B., Original animal protein in fossils, Creation 35(1):14–16, 2013. Natrag na tekst.
    3. Schweitzer, M., Nova Science Now, May 2009, cross.tv/21726. See also Wieland, C. And Sarfati, J., Dino proteins and blood vessels: are they a big deal? creation.com/dino-proteins, 9 May 2009. Natrag na tekst.
    4. Schweitzer, M.H., et al., Analyses of soft tissue from Tyrannosaurus rex suggest the presence of protein, Science 316(5822):277–280, 2007. Natrag na tekst
    5. Schweitzer, cited in Science 307:1852, 25 March 2005. Natrag na tekst
    6. Kaye, T.G. et al., Dinosaurian soft tissues interpreted as bacterial biofilms, PLoS ONE 3(7):e2808, 2008 | doi:10.1371/journal.pone.0002808. Natrag na tekst.
    7. Researchers debate: Is it preserved dinosaur tissue, or bacterial slime? blogs.discovermagazine.com, 30 July 2008. Natrag na tekst.
    8. Wieland, C., Doubting doubts about the Squishosaur, creation.com/squishosaur-doubts, 2 August 2008. Natrag na tekst.
    9. Yeoman, B., Schweitzer’s dangerous discovery, Discover 27(4):37–41, 77, April 2006. See also Catchpoole, D. and Sarfati, J., Schweitzer’s Dangerous Discovery , creation.com/schweit, 19 July 2006. Natrag na tekst.
    10. Classification code—Museum of the Rockies. Natrag na tekst.
    11. Schweitzer, M. H. et al. Molecular analyses of dinosaur osteocytes support the presence of endogenous molecules, Bone, 17 October 2012 | doi:10.1016/j.bone.2012.10.010. See also Thomas, B., Did scientists find T. Rex DNA? icr.org/article/7093/, 7 November 2012. Natrag na tekst.
    12. Wieland, C., Bridges and bones, girders and groans, Creation 12(2):20–24, 1990; creation.com/bones. Natrag na tekst.
    13. Sarfati, J., Bone building: perfect protein, J. Creation 18(1):11–12, 2004; creation.com/bone. Natrag na tekst.
    14. Embery G., Milner A.C., Waddington R.J., Hall R.C., Langley M.S., Milan A.M., Identification of proteinaceous material in the bone of the dinosaur Iguanodon, Connect Tissue Res. 44 Suppl 1:41–6, 2003. The abstract says: “an early eluting fraction was immunoreactive with an antibody against osteocalcin.” Natrag na tekst.
    15. Antibodies developed from chicken bound to the dino PHEX, but not those of alligators. Schweitzer has long used her data to push the dino-to-bird dogma, but for a response to earlier claims, see Menton, D., Ostrich-osaurus discovery? creation.com/ostrich-dino, 28 March 2005. See also Sarfati., J., Bird breathing anatomy breaks dino-to-bird dogma, creation.com/dino-thigh, 16 June 2009. Natrag na tekst.
    16. Compare Sarfati, J., Origin of life: the polymerization problem, J. Creation 12(3):281–284, 1998; creation.com/polymer. Natrag na tekst.
    17. Newly discovered DNA repair mechanism, Science News, sciencedaily.com, 5 October 2010; see also Sarfati, J., New DNA repair enzyme discovered, creation.com/DNA-repair-enzyme, 13 January 2010. Natrag na tekst.
    18. Allentoft, M.E. et al., The half-life of DNA in bone: measuring decay kinetics in 158 dated fossils, Proc. Royal Society B 279(1748):4724-4733,7 December 2012 | doi:10.1098/rspb.2012.1745. Natrag na tekst.
    19. 4′,6-diamidino-2-phenylindole, a fluorescent stain. Natrag na tekst.
    20. Segal, E. et al., A genomic code for nucleosome positioning, Nature 442(7104):772–778, 17 August 2006; DOI: 10.1038/nature04979. See also White, D., The Genetic Puppeteer, Creation 30(2):42–44, 2008; creation.com/puppet. Natrag na tekst.
    21. Schweitzer, M.H., Montana State University Museum of the Rockies; cited on p. 160 of Morell, V., Dino DNA: The hunt and the hype, Science 261(5118):160–162, 9 July 1993. Natrag na tekst.

Helpful Resources